Zlatna Titova vremena: Život u Srebrenici i posao u Cinkaoni

Nedavno smo pokrenuli grupu gdje želimo da podstaknemo ljude da dijele sa nama materijale koje imaju iz nekog ljepšeg perioda koji se vežu za Srebrenicu i Bratunac.

Značajne fotografije koje se vežu za Fabriku za pocinčavanje u Potočarima podijelio je Hajrudni Pirgić koji je tu i radio. Ovo je njegova priča.

Ta vremena mogu nazvati zlatna Titova vremena. Došao sam iz JNA 09.05.1974. godine. Počeo sam raditi 04.06.1974. u jednoj najvećoj firmi Energoinvest kojoj je pripadala Cinkaona Potočari bez ikakve stele.

Pošto sam služio auto – jedinicu imao sam položene kategorije B, C i E tako da sam za kratko vrijeme mijenjao viljuškariste kad su na bolovanju, godišnjem odmorima i slično. Potom odlazim dobrovoljno na pocinčavanje gdje bio četvorobrigadni sistem. U jednoj smjeni je bilo 7 radnika, poslovođa i električar. Tu sam radio na pakovanju materijala, potom na kranu, na peći, u više navrata, po 7 do 8 mjeseci, kao vođa smjene, poslovođa. Imao sam svoju platu, plus 20 odsto od plate poslovođe kao i prebačaj pošto smo radili po normi, to je bili oko 3.300 kilograma za jednu smjenu. Ako je bolji materijal moglo se uraditi oko 6 tona.

Plata redovna, noćni rad i praznici se plaćali, dodatno bonovi za hranu, regres, godišnji odmor na kraju godine. Imali smo 7 dana plaćeno u toku jedne godine u slučaju smrti člana porodice, ženidbe i slično. Nisi mogao dobiti otkaz jer smo imali radnički savjet, disciplinsku komisiju, Sud udruženog rada gdje si imao pravo da se žališ. Ne pamtim da je neko dobio otkaz. Imali smo sindikat koji je organizovao izlete po 2 do 3 dana sve o njihovom trošku, prevoz, spavanje, hranu u hotelu. Odlazak besplatno u banje, na more, zimnicu i ogrjev na rate, bez kamata stambene kredite, nagrade za 10 godina, pozlaćeni sat za 20 godina rada, radio sa pločama za 30 godinu, televiziju, paketiće za Novu godinu, HTZ opremu…

Razne pomoći, posjete bolesnim, dobijala se novčana akontacija ako nemaš dovoljno para do plate, dijelili se stanovi i mnogo toga.

Od jedne plate platio sam kamion u Vihoru koji je otišao u Kikindu po crijep za kuću, a sa ostatkom plate i bonovima za hranu „preživio sam“ taj mjesec, što je danas nemoguće i nezamislivo.

Bili su posebno radnici koji su radili vani na krugu, pakovali materijal, tovarili kamione, stubovi dalekovodni su bili za izvoz u Arapske zemlje. Bilo je mašinsko odjeljenje tu su radili invalidi iz Rudnika Sase koji nisu bili više sposobni za rudnik. Oni su na mašinama sjekli komade za stubove potom se cinčalo u Cinkaoni. Ovi radnici na placu su radili samo prvu smjenu, subota i nedjelja slobodni. U mašinskom odjeljenju su radili prvu i drugu smjenu, dok je subota i nedjelja slobodna. Cinkaona je radila u 3 smjene, 24 sata i 365 dana u godini.

Ja sam radio u staroj cinkaoni, nova se pravila 80-te godine, a u martu te godine došao sam u Sarajevo gdje sam primljen u firmu Vranica kao vozač. Za Olimpijadu prelazim u Centrotrans kao vozač autobusa za međugradski, a onda i međunarodni transport putnika.

Stara Cinkaona je bila nekada zadružni dom. Bila je čitaonica, moglo se igrati šah, karte, popiti kafa i čaj. Mislim da je šesdesete bila jedina televizija, jedan kanal. Program je trajao nekih 2 do 3 sata i to predveče. To je bilo sve puno, gledao se dnevnik, a poslije je bila kino sala gdje su se prikazivali filmovi, koliko se sjećam jednom sedmično. Film su prikazivali Jusuf, nije imao jedne ruke i Stevo Milivojević.

U krugu je bila asfaltna baza sredinom 1965. godine. Asfaltirao se put Potočari – Srebrenica i Bratunac. Prije toga zadruga je otkupljivala orahova stabla, a kocka se dovozila iz kamenoloma Pečista jer su Srebrenica i Bratunac bila popločane kockom, a ostalo je bio makadam, prisjeća se Hajrudni Pirgić koji danas živi u Ilijašu, a posjeti i svoje Potočare gdje ima kuću.

Na Facebooku pokrenuli smo grupu Srebreničani, Bratunčani i ljudi koji vole ove gradove koja ima svrhu da motiviše ljude da se uključe u proces prikupljanja građe, fotografija, video sadržaja, knjiga, novinskih članaka, sjećanja i ličnih priča iz ranijeg perioda. Pridružite se!

You must be logged in to post a comment Login