Zašto žena koja posveti svoj život muškarcu ostaje bez ičega – Mudar zaključak Lava Tolstoja

U jednom trenutku, svi moji prijatelji iz razreda, i djevojke i momci, čini se, počeli su se vjenčavati gotovo kao da su dobili neku vrstu naredbe.

Kao da je za njih svima zasijalo zeleno svjetlo sreće ili su se možda bojali da ne ostanu posljednji na listi neoženjenih. No, nakon nekoliko godina, ti brakovi su počeli pucati, gotovo kao da su se dogovorili da se razvode. Zanimljivo je primijetiti da razlozi za razvod nisu bili povezani s financijskom situacijom ili kulturnim nivoom njihovih partnera.

Parovi su bili raznoliki – bogati i siromašni, intelektualci i jednostavni ljudi s različitim ciljevima i snovima. Žene su često govorile: “Uložila sam svoju dušu u brak, ali on…” ili “Sve sam radila za njega (ili za našu porodicu), ali on to nije cijenio.” Čini se da je životno iskustvo pokazalo da ako žena izrazi svoje želje i očekivanja, muškarac često ide u suprotnom smjeru.

Umjesto da ostane s onima koji ih podržavaju i ispunjavaju njihove želje, mnoge žene se okreću muškarcima koji se ne obaziru na njihove želje. Ovdje dolazi i analogija s automobilom, možda kao metafora za životnu vožnju koja često ide drugačijim putem od očekivanog.

Devedesetih su se prodavale knjige poput “Kako postati kučka”, koje su pisale različite osobe – od akademski obrazovanih pisaca do novopečenih. Žene su tada aktivno željele postati “kučke” i imati svijet pod svojim nogama. Biti nešto što niste samo je oblik samozlostavljanja i lažnog predstavljanja pred drugima. Čak i najmanja neistina u životu odmah postaje vidljiva.

Zašto muškarci često ne cijene dobro postupanje prema njima, kao što su ispeglane košulje, ukusna jela i divljenje? Lav Tolstoj je duboko razmišljao o tome i zaključio da su žene koje su spremne staviti život pod svoje noge, ali istovremeno koristiti resurse muškarca, te koje postižu pravu sreću.

Napuštanje ljubaznih i poslušnih, a zadržavanje opsesivnih i nesigurnih partnera čini se paradoksalnim, ali odnosi traže ravnotežu. Ako jedna osoba mora stalno dokazivati ljubav, vezivati se i žrtvovati, to može postati patološko ponašanje. Psiholozi sugerišu da žena treba imati ravnotežu u svemu – djeca, posao, hobiji, novac, slobodno vrijeme, i naravno, partner.

Životne lekcije, kako su istaknute, podliježu zakonima fizike i svemira. Govoreći o ženama koje sebe vide kao idealne, ali se često osjećaju usamljenima, možda je ključ u tome da ljubav prema sebi ne bi trebala ovisiti o vanjskim faktorima ili dugim godinama veze. Umjesto toga, život bi trebao biti voljen bez vezivanja, življenje bez suvišnih ograničenja, stvarajući radost i sreću iznutra.

Mudrost Lav Tolstoja, koji ističe važnost ljubavi i dobrih djela prema drugima, podsjeća nas da ljubav i sreća dolaze iz naših vlastitih postupaka, a ne očekivanja od drugih. Na kraju, ključ postizanja sreće u dugotrajnoj vezi može biti jednostavan – ljubav prema životu, slobodno kretanje bez pretjerane vezanosti, težnja za vlastitim rastom i razvojem.

“Samo voli život. Ne visi nikome o vratu, ne hvataj se za nečije pantalone, ne zbijaj se i ne fokusiraj se na jednu tačku, praveći planinu od planine”, piše Sve za ženu.

You must be logged in to post a comment Login