Volontiranje, prijateljstvo i ljubav na jednom mjestu

Volonterski rad u našoj državi i vani učinio je jačim prijateljstvo četiri djevojke koje su svoju želju i volju da pomažu drugima pretočile i u ljubav prema jednom mjestu sa tragičnom prošlošću koje je za njih postalo mjesto inspiracije, najboljih i najljepših iskustava u životu. To mjesto je Srebrenica.

Za većinu mladih volonterski rad gdje ne dobijate nikakvu nadoknadu, nikakav radni staž, beneficiju a sve češće ni “hvala” postala je zaboravljena humana aktivnost. Za Mejru, Ajšu, Maje i Bahru volontiranje je mnogo više od humanosti i pomaganja drugim. Već šest godina ova prijateljska grupa volontira širom naše zemlje ali i Evrope. Najviše su aktivne u Međunarodnom forumu solidarnosti “Emmaus” u Prihvatnom centru “Duje” Klokotnica, Doboj Istok i predstavništvu ove organizacije u Potočarima, Srebrenica.

Srebrenica mjesto gdje se prijateljstvo i ljubav rađa i sjedinjuje

Volonterski rad za ovu grupu djevojaka i sve češći dolazak u Srebrenicu stvorio je velika neraskidiva prijateljstva između ljudi i mjesta.

“Za mene je Srebrenica mjesto gdje istovremeno osjetim i radost i tugu, gdje živim od starih, a rađaju se nove uspomene, gdje sam istovremeno sretna što sam tu i tužna zato što znam da ću jednog dana otići. Srebrenicu zaboravim samo zato što moram, ne zato što želim. Srebrenica nije grad gdje sam se rodila, ali je grad gdje su se rodili svi moji počeci, mjesto gdje sam osjetila ponos, mjesto gdje sam učila da postanem samostalna, mjesto gdje se rodio san da postanem uspješna. Ne znam gdje će me život voditi, možda starost neću dočekati u Srebrenici, ali ću je dočekati sa sjećanjem na Srebrenicu”, rekla je Ajša Suljkanović koja trenutno odrađuje pripravnički staž u Doboju kao fizioterapeutski tehničar čime želi da se bavi u životu.

Za Maje Hadžić, studentkinju Arpskog jezika i književnosti u Zenici, Srebrenica predstavlja mjesto odrastanja i prijateljstva, mjesto gdje je postala zrela osoba.

“Pored mnogih aktivnosti, čak i volontiranja u stranim zemljama za nas je Srebrenica naročito bitna, budući da joj se već godinama vraćamo. Povezanost sa Srebrenicom, Potočarima je neopisiva. Ali nije to samo ljubav prema Srebrenici kao prema gradu, to je ljubav prema njima, mislim na moje prijateljice, sve ove godine bi izgledale daleko drugačije da nije bilo njih. Odrasle smo, sazrele u Srebrenici jer vrijeme provedeno ovdje pružilo nam je priliku za smijeh, prve ljubavi, plakanje, raskide, poneko pijanstvo ali prolazeći kroz sve te faze sa pravim prijateljima ona je istinska čar i ljepota odrastanja”, priča Maje.

Mejra Mustafić je studentkinja Elektrotehničkog fakultet u Sarajevu koja i dalje pronađe slobodno vrijeme da volontira i stigne do Srebrenice.

“Mi smo volonterke i veliki prijatelji. Volimo volonterstvo jer nas je baš ono učinilo prijateljima i svakim druženjem naše prijateljstvo čini jačim. Naravno, to nije jedini razlog ali je jedan od važnijih. Volonterke smo već 6 godina, znači da imamo poprilično mnogo iskustva. Prošle smo mnogo kampova, druženja i radova zajedno. Bile smo u mnogim gradovima, ali jedan grad je za nas poseban, taj grad je Srebrenica. Posjećujemo Srebrenicu kad god nam se ukaže prilika. Dolasci u Srebrenicu iz godine u godinu čine naše prijateljstvo jačim i jačim. U Srebrenici vidimo mnogo uspomena i događaja koje nas, kao prijatelje drže zajedno. Većinu tih događaja ćemo pamtiti do kraja života. Naravno, nismo cijele godine u Srebrenici ali duhom smo uvijek tamo. Pa tako, kad smo zajedno uvijek pričamo o Srebrenici, prepričavamo jedni drugima događaje u kojima smo svi učestvovali i koje svi već znaju, ali i dalje svi pomno slušamo, kao da želimo da zapamtimo svaki detalj. Srebrenica je za nas kao drugi dom, kao simbol našeg prijateljstva”, rekla je  Mejra.

Volonterski rad prilika je da se gradite kao ličnost i upoznate nove prijatelje, steknete radne navike i pored svega, pomognete ljudima koji trebaju našu pomoć.

“Kao dugogodišnji volonteri iza sebe brojimo mnoge ljude, mnoge događaje i sjećanja. Naravno, najveći pečat na naše volontiranje i na nas ostavio je kamp u Srebrenici. Sama Srebrenica kao mjesto u čovjeku budi želju za stalnim vraćanjem i vezivanjem za svaki djelić tog mjesta. Osim što sam se vezala za Srebrenicu nisam ni slutila koliko ću se vezati za neke ljude kao i da ću pronaći prijatelje za cijeli život. Na ovo prijateljstvo gledam kao na način da se na trenutak pobjegne od svih poteškoća koje donosi život sa stotinu ljudi na jednom mjestu a kasnije i poteškoća koje donosi i sam život”, ispričala je Bahra Suljkanović, koja trenutno odrađuje pripravnički staž i dalje želi da se bavi poslom fizioterapeuta.

MFS “Emmaus” i volonterski centar

“Emmaus” je velika svjetska organizacija koja je osnovana 1949. godine u Parizu kao međunarodni paket solidarnosti. Osnivač je katolički sveštenik Abbé Pierre koji se zalagao za borbu protiv siromaštva i beskućništva. Danas “Emmasu International” čini 310 grupa u 38 zemalja koje se bave humanitarnim radom. U našu zemlju dolazi 1992. godine, početkom  ratnih sukoba, gdje gradi Prihvatni centra “Duje” u Klokotnici, opština Doboj Istok, za smještaj izbjeglica i raseljenih osoba a već 1999. godine pa do danas, ovaj centar postaje dom za socijalno isključene kategorije, osobe koje su se našle na marginama društva, bilo kao beskućnici ili kroz razne vrste eksploatacija. Aktivno djeluje i u srebreničkoj opštini kroz internatski smještaj za djecu iz udaljenih sela kao i Međunarodni omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi“ koji se održava od 2006. godine.

“MFS ‘Emmaus’ u svojoj evidenciji ima oko 100 volontera od kojih je oko 50 aktivno, ovisno o aktivnostima koje sprovodimo. Dosta aktivnosti se sprovodi u Prihvatnom centru ‘Duje’ gdje volonteri rade sa starim i iznemoglim osobama, osobe sa blagim mentalnim retardacijama, mladima sa problemima i mladima iz ugroženih, rizičnih grupa. Pored toga, volonteri su usključeni u rad našeg Udruženja i trudimo se da u svakom projektu koji mi realizujemo oni imaju neku važnu ulogu. To su mladi pretežno od 15 do 25 godina. Prije nekoliko dana ‘Emmaus’ je postao član Europskog volonterskog servisa tako da su sada otvorene mogućnosti za još raznovrsnije aktivnosti”, rekla je Sabina Mujkić, koordinatr za volontere u MFS “Emmasu” u BiH. Sabina je istakla da je najdraža aktivnost za mlade radni kamp u Srebrenici koji je ove godine proslavio deset godina postojanja.

“Osjećaj koji pruža volontiranje, saznanje da doprinosiš, da pomažeš hrani dušu”, kaže Maje.

Za Mejru najljepši osjećaj je kada joj ljudi vjeruju i prepoznaju njenu želju da pomogne.

“Na Dujama radimo sa osobama sa posebnim potrebama i njihova sreća i zahvalnost su zaista nešto predivno što mogu doživjeti”, kaže Mejra.

U Bosni i Hercegovini volonoterski staž nema nikakvu težinu u smisli olakšice prilikom daljeg zaposlenja i smatra se radom koji se vrši bez ikakve nadoknade. U susjednoj Hrvatskoj, posebno kroz Crveni krst mladi stiču brojne prednosti koje im olakšavaju zaposlenje a dosta često, za svoj rad budu simbolično plaćeni.

“Ove djevojke su dokaz da se volontiranje zaista isplati i da pored dobre zabave sa sobom nosi i nova iskustva koja nas čine zrelijim i boljim osobama”, poručila je Sabina.

Cijeli tekst možete pročitati na Al Jazeera

You must be logged in to post a comment Login