Volonterska akcija u Podravanju: Zrno zajedništva za lavinu dobra

Grupa mještana Mjesne zajednice Podravanje, na čelu sa predsjednikom savjeta MZ, pokrenula je inicijativu za uređenje prostora oko nedovršenog Društvenog doma koji se nalazi u blizini objekta osnovne škole u Podravanju.

Prilično zapušten prostor… i “ničiji” Društveni dom čeka neko bolje vrijeme i neke druge ljude, da zablista punim sjajem.

Sada stoji prazan, pretrpan nepotrebnim građevinskim otpadom, razbacanim ogrevnim drvetom, sa dvorištem zaraslim u korov, koje služi za odlaganje suvišnog materijala, potencijalna je opasnost i za stanovništvo koje živi u blizini, a i za najmlađe, koji pohađaju osnovnu školu.

Ideja za akciju pokrenuta je nakon izrade Strateškog plana razvoja MZ Podravanje, uz podršku Japanske razvojne agencije JICA i Udruženja “Sara-Srebrenica”.

Dokumentom je definisano i uređenje prostora oko Društvenog doma, kao i nastojanje da se objekat konačno završi.

Potrebno je volje, energije, podrške i finansijskih sredstava da bi se proces zaokružio, a prvi korak ka tome je učinjen. S obzirom na obim posla, neophodno je provesti dvije faze uređenja, dok treća faza podrazumijeva unutrašnju zaštitu i potkivanje plafona, za šta je nabavljen neophodan materijal. I još treba osigurati izvođenje unutrašnjih završnih radova, kako bi se Društveni dom stavio u funkciju.

Ne možemo se pohvaliti zadovoljavajućim odzivom mještana, ali obaveza nam je da kažemo da su oni najuporniji i najodgovorniji u svojoj zajednici, doprinijeli da današnji dan zrači vedrinom, uprkos zahtjevnom poslu koji su obavili i nedovršenim obavezama koje su ostavili kod svojih kuća.

U nagovještaju su nove inicijative, obećanja za podršku da se posao dovede do kraja.

Vjerujemo da će akcija pokrenuti i druge da učine nešto, jer ovi ljudi to zaslužuju. Oni žele da svoje mjesto učine boljim okruženjem, za malobrojne mještane koji su danas tu i za svoje potomke, koji povremeno posjete svoj zavičaj. Oni žele da se duh dobrog komšiluka vrati u ovaj kraj. Miris kafe koju je poslužila vitalna osamdesetogodišnjakinja, zajedno sa pregršt uspomena iz njenog djetinjstva koje je vežu baš za ovaj prostor i ovu školu, bio je upravo to.

Ohrabruje i motiviše ova podravanjska avantura, da zrno zajedništva i entuzijazma preraste u lavinu dobre volje, u pozitivne stavove i spremnost ljudi da preuzmu odgovornost za vrijeme i prostor u kojem žive.

Možda je baš ovo neko “bolje vrijeme” i možda baš ovdje i sada žive neki “drugi ljudi”.

Piše: Valentina Gagić