Ručni radovi Bratunčanke završavaju u zemljama Evrope

Gorica Đukanović ima 54 godine i od djetinjstva ju je privlačio ručni rad, pogotovo pletenje, koje joj je oduvijek predstavljalo pravo zadovoljstvo, ali je sasvim slučajno prošle zime krenula u ozbiljniju priču sa ovim.

Radila je pletivo za sebe, za poklone dragim ljudima, o mogućnosti prodaje nije razmišljala jer je smatrala da nije moguće procijeniti koliko zaista vrijedi tako izrađen predmet.

“Uglavnom ljudi razmišljaju da je to količina utrošenog materijala, vremena i ono ‘nešto za ruke’, samo oni koji izrađuju znaju koliko je tu potrebno prije svega ljubavi, strpljenja, vještine, koliko daješ onog nečeg nevidljivog u svaku nit, a tih malenih niti je na hiljade i hiljade da bi nastalo nešto lijepo, kvalitetno, upotrebljivo“, kazala je Gorica.

Početkom prošle zime na internetu je vidjela čarape koje izrađuje žena iz Finske, Anelma, nazivajući ih čarapama ljubavi. Podsjetile su je na čarape koje je imala kao djevojka i poželjela je da ih uradi. Čarape nikad prije nije plela, ali ove su joj bile veoma primamljive i predstavljale su veliki izazov. Imala je samo par slika prema kojima je učila, a kaže da je bilo mnogo paranja, proračunavanja, vraćanja na početak, ali je istrajala u namjeri.

“Toliko sam bila oduševljena i ponosna da sam morala da ih pokažem prijateljima i čujem mišljenja drugih. Toliko podrške i pozitivnih komentara zaista nisam očekivala. Ohrabriše me znani i neznani ljudi, uradih još jedne. Društvene mreže su čudo, to se tolikom brzinom širilo da sam dobijala dnevno na desetine poruka i ponuda. Bila sam i zbunjena, srećna što ima ljudi koji to vole, cijene, žele da imaju. I shvatila sam zašto su ih nazvali čarapama ljubavi – jednostavno, ko se srcem nađe u njihovoj izradi, postaju njegova opsesija“, rekla je Gorica.

Dodala je da ne koristi nikakve šeme, samo se prepusti mašti i igri sa bojama i nitima. Svaki par čarapa je unikatan, a njeno zadovoljstvo se ne može izmjeriti kada dobije povratnu informaciju srećne vlasnice koja nosi nešto što je ona stvorila.

Mislila je da će potražnja njenih čarapa trajati dok traje zima, međutim, narudžbe i dalje pristižu, a posebno je iznenađena koliko se ručni rad više cijeni u inostranstvu nego kod nas, pogotovo se interesuju za sam proces izrade, a Gorica nije ni sanjala da će neke njoj potpuno nepoznate djevojke nositi njene “čarape ljubavi“ u gradovima Italije, Austrije, Slovenije, Njemačke, Holandije, Srbije i naravno BiH.

“Pletenje sam izabrala jer mi dozvoljava više kreativnosti i mašte, heklanje, bar mene, iscrpljuje jer tu moraš da gledaš u šemu ako je u pitanju jedan komad, ako je iz više komada koji se ponavljaju, brzo gubim interes, postaje mi dosadno. Pored pletenja, šijem, vezem, crtam, radim dekupaž, oslikavam staklo, svilu“, rekla je Gorica.

Poteškoću joj predstavlja mala sredina u kojoj živimo, pa joj problem pravi nabavka materijala, jer je ponuda slaba, pa se Gorica snalazi kako umije, pošto je za dobar proizvod potreban i kvalitetan materijal, jer toliko je boja i nijansi, a sve moraju biti iste debljine.

Kako kaže, sve što radi, unaprijed je dogovoreno, a ona se trudi da sa cijenama bude što pristupačnija.

“Svaki rad se kad-tad isplati, ja se trudim da budem što realnija sa cijenom, pogotovo za naše standarde života, ali, kako rekoh, strano tržište je mnogo više spremno izdvojiti i nagraditi ovu vrstu rada, tako da je to prilično pristojna zarada. Trenutno, sve što uradim, unaprijed je dogovoreno i prodato. Sve narudžbe su na osnovu do sada objavljenih radova i preporuka“, rekla je za kraj Gorica Đukanović.

Ukoliko i vi želite da se informišete o njenim proizvodima, načinu narudžbe i o tome šta sve radi, posjetite njenu Facebook stranicu.

Piše: Dragana Vučetić

You must be logged in to post a comment Login