Nadahnuti portreti Aleksandra Tomića

Aleksandar Tomić iz Bratunca crta, prvenstveno portrete, ali i pejzaže i različite druge stvari. Kad smo ga zamolili da sa nama podijeli svoju priču, rekao je da ne želi, da ne bude da sam sebe hvali i da sebi pravi reklamu.

Kako kaže, crta otkako zna za sebe, ali nije imao vremena da se potpuno posveti tome. Tek od prije dvije godine, počeo je se intenzivnije baviti ovim i upravo zahvaljujući konstantnom crtanju uspio je svoje radove dovesti na nivo da ljude oduševljava.

Ali smatra da nije talenat zaslužan za to, te po njegovim riječima, crtanje nema veze sa talentom.

“Smatram da sve što se da uraditi rukama nema veze sa talentom, konkretno što se tiče crtanja, mišljenja sam da to može svako ako bi se dovoljno zainteresovao i određeno vrijeme vježbao. Talenat ne postoji, rekao bih samo da ti ljudi malo brže dolaze do određenih rezultata i ništa više. Bilo šta da crtamo, živa bića, stvari, pejzaže i drugo, ako bismo naučili posmatrati kroz pet osnovnih geometrijskih oblika: kruga, kvadrata, pravougaonika, trougla i elipse,  uz poznavanje osnovne tehnike crtanja, veoma brzo bismo savladali crtanje i nakon dosta vježbe sebi slobodno mogli reći da znamo crtati“, priča nam ovaj skromni mladić.

Intenzivnije je crtanjem počeo da se bavi sasvim slučajno, želivši da obraduje dragu osobu, tada se u njemu javila želja da poradi na svojim tehnikama crtanja.

“Uzimajući u obzir sve ono što se sada vrednuje, način na koji moraš izgledati i šta sve imati da bi privukao nečiju pažnju, razmišljao sam šta bih mogao uraditi da jednu djevojku oduševim. Sjetim se da znam crtati i odlučim nacrtati je, misleći da će biti originalno. Uradio sam to poslije dosta godina pauze u crtanju i slikanju. Bio sam zadovoljan kako je ispalo. I uspjelo je! Bila je oduševljena i crtež joj se jako svidio, ali nisam ja“, uz osmijeh kaže Aleksandar.

Dodaje da to nije bitno, bitno je da je on od tada dobio neodoljivu želju da crta češće i malo po malo obradovao je dosta ljudi i u tome uživao, a uživa i danas. Naravno, dosta toga i naplati, ali često se desi da neko dobije crtež i za neku lijepu riječ.

“Više uživam crtajući portret dragoj osobi bez ikakve materijalne satisfakcije i ako na licu te osobe vidim oduševljenje, zadovoljstvo je obostrano, a naročito moje. Na neki način moćne su to stvari, vremenom sjećanja na neke ljude blijede, jednostavno je tako, ali recimo, ja uradim nekome perfektan portret ili sliku, ona ostaje, visi na zidu i kroz dosta godina onaj ko je posjeduje uvijek se sjeti mene, a ja možda i zaboravim tu osobu, prolazi vrijeme, blijede sjećanja. E zato volim to da radim“, kazao je Aleksandar.

Portrete radi grafitnom olovkom, jer mu se to čini najljepšom tehnikom kad je u pitanju portret. Kako kaže, veoma mu interesantno djeluje i crtanje hemijskom olovkom, ali to tek uvježbava.

Za izradu jednog portreta u olovci trebalo bi mu od 6 do 12 sati, a sa hemijskom olovkom to vrijeme se bar utrostručuje, kaže Aleksandar.

“Imam mogućnost da uvijek nekog obradujem na lijep i originalan način i uživam u tome. Sve ovo može da se digne na daleko veći nivo sa mnogo kvalitetnijim i profesionalnijim materijalima kojih, nažalost, kod nas nema da se kupi“, rekao je.

Pored grafitnih portreta, povremeno slika i na platnu, akrilnim i uljanim bojama. Ipak, smatra da je na tom polju početnik, ali se nada da će se u budućnosti mnogo više posvetiti slikanju, svjesno zanemarujući portrete.

Pored svega ovoga, jako mu je privlačno rezbarenje voća, konkretno lubenica, to je gledao na internetu i učio i smatra da je i to veoma prosto, ali iziskuje dosta vremena. Sve se može napraviti da izgleda stvarno fascinantno, ali košta. Kako kaže, to naplaćuje, i dekoracija zavisi od naručioca, odnosno od toga koliko je spreman na to potrošiti novca.

Međutim, nema dosta vremena da se posveti u potpunosti ni crtanju ni rezbarenju i slikanju, jer od nečega mora da se živi. Stoga on radi u rudniku, u jami, iako tim poslom nije ni blizu zadovoljan. Po profesiji je veterinarski tehničar, ali ni to ne radi, ipak, on ne posustaje, u svojim radovima nalazi motiv i snagu.

“Kao što reče Tolstoj: ‘Ne treba se stiditi nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg, treba se stiditi samo besposlenog života’, a ja dodajem – ko još voli raditi neki posao, osim ako ne postoji određena opijenost time. Zato, ljudi, radite što morate, a da biste i uživali u životu, pa… opijajte se, jer samo u opijenosti bilo čime možete naći i smisao onoga što radite i čemu težite“, kaže na kraju našeg razgovora Aleksandar.

A svi oni koji bi htjeli vidjeti uživo sam kvalitet njegovog rada, mogu svratiti u kafe “Karmin“ u Bratuncu i pogledati. Tu je izloženo 7 naručenih portreta poznatih ličnosti. To su mu jedni od dražih radova.

Piše: Dragana Vučetić

You must be logged in to post a comment Login