Muzika se gasi: Zašto u Srebrenici umire rock ‘n’ roll

Bivša Jugoslavja bila je poznata po rok grupama koje su nastajale najčešće u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu ali i drugim manjim gradovima i mjestima. Rok zvuk tokom prošlog vijeka bio je u usponu i u Srebenici što je omogućilo razvoj muzičara i pokretanje bednova. Danas je ipak drugačije, Srebrenica nema nijednog novog rok benda…

Faruk Smajlović jedan je od najstarijih srebreničkih rokera, bubnjar nekadašnjeg sastava Inat i Afere, koji danas tu i živi, kaže da je Srebrenica uvijek pratilla svjetske muzičke trendove i novi val.

“Taj novi val se razvijao onako spontano prateći svjetske trendove, pa je tako recimo grupa Fendi, slušajući radio Luxemburg skidala tada nove hitove od Zepelina, Purpla, a mi smo ih samo naslijeđivali i svako na svoj način predstavljao sebe onako kako je to najbolje znao i umio. Mora se priznati da smo svi mi imali i taj hendikep geografskog položaja same Srebrenice tako da nismo u tom periodu uspijevali da se prikažemo nekom širem auditoriju, ali siguran sam, da nije bilo rata, da bi mnogi muzičari iz Srebrenice bili jako uspješni širom Ex Yu prostora. Navešću primjer mog prijeratnog benda Inat koji je uveliko spremao snimanje albuma u Sarajevu sa jednim našim prijateljem iz Konjica, ali i primjer grupe MAK na čelu sa našim srebreničaninom Željkom Andrićem koji je sa Jasenkom Kumrićem i Dejanom Živanovićem već bio ‘skuhao’ album koji je trebao biti snimljen u nekom od studija van Srebrenice. Moje subjektivno mišljenje je da su oba ta albuma bili jako kvalitetni i da bi bili jedno veliko osvježenje na tadašnjoj Yu pop-rock sceni. A onda je izbio rat…”, prisjeća se Faruk.

Faruk na jednoj od svirki u Srebrenici

Veliko interesovanje za kvalitetnu muziku je devedestih godina rezultiralo nekoliko bendova koji su tada egzistirali u Srebrenici

“Sve je ‘zakuhala’, početkom sedamdesetih, grupa Fendi i oni su začetnici rock muzike u našoj maloj čaršiji. Kasnije je bilo dosta bendova kao što su Ajkula, Radar, Hels Band, Argum i drigi, a na kraju smo mi iz inata prema nekim dešavanjima u gradu oformili bend pod nazivom, a kako drugačije, nego Inat”, priča Faruk.

Za mlade postoje besplatne škole za učenje instrumenata

Za Srebrenicu, jednu malo sredinu sa jedva hiljadu ljudi u čaršiji, ponuda postoji, a primjer tome je muzička škola Kuća dobrih tonova koja već šest godina djeci nudi besplatno muzičko obrazovanje.

Jedna od najstarijih muzičkih organizacija je Crea Thera iz koje je potekao prvi ženski bend Prokleta Jerina kao i Silver Stones.

Marko u radu sa djecom i odraslim

Vođa muzičkih radionica u ovoj organizaciji i nekadašnjih član tog benda Marko Stanović smatra da su se stvari promjenile dosta i da danas nije veliko interesovanje djece za muziku.

“Kada smo mi kreirali bend Silver Stones, tada kao djeca, ima li smo ogromnu podršku sa raznih strana. Najviše su na nas tada uticali Crea Thera i Omladinski centar Srebrenica koji su nas svojom podrškom ohrabrili da nastavimo. Bez te podrške ne vjerujem da bi smo išta uspeli”, priča Marko.

Mladi gitarista član jedinog novog benda u Srebrenici

U Srebrenici trenutno postoji samo jedan novi, mladi bend u sklopu Kuće dobrih tonova.

Haris Mujić oko sedam godina svira gitaru i član je benda Kuće dobrih tonova.

“Gitaru sam počeo učiti  sa Tomasom iz Belgije”, prisjeća se Haris.

Haris obožava gitaru

“Meni je gitara oduvjek bila najdraži instrument, ali ako me pitate zašto, to ne bi znao odgovorita ni samom sebi, nisam mogao reći zašto kada sam birao koji cu instrument svirati.

Gitaru sam uvjek smatrao prijateljem sa kojim bi se mogao družiti kada drugih prijatelja nema ili kada imaju neke obaveze”, priča Haris.

On pak ne vidi muziku kao svoju profesiju i nema namjeru biti član nekog benda jer je za njega gitara način kako kvalitetno da provodi slobodno vrijeme i odvoji se od računara i igrica.

Dosta stvari se promjenilo

Prema riječima Marka, u Srebrenici je uvijek bilo mladih koji posjeduju talente za muziku, umjetnost, fotografiju, poeziju, glumu i mnogo toga još.

“Na žalost danas se to u Srebrenici teško primjeti iz više faktora koji utiču na mlade osobe i obeshrabruju ih u samom početku. Najčešće su tinejdžeri te mlade osobe o kojima se ne vodi dovoljno računa. Nekada je postojao Omladinski centar gde su te mlade osobe mogle da se druže, prisustvuju raznim radionicama koje bi se organizovale i time imali su malo širu sliku i to je možda čak probudilo neku zainteresovanost u njima. Nažalost danas takav centar, kakav smo mi imali, ne postoji”, kaže Marko.

Od naredne zime škola roka i u Srebrenici

Muamer Čivić koji zajedno sa prijateljom Miroslavom Andrićem pokreće multifunkcionalni prostor u Srebrenici u kojem će biti i mala škola roka, a sve kako bi se podržali muzičari i novi bendovi.

Muamer ističe da u gradu postoji jedan bubnjar, Fake, jedan basista, Mix, a pjevača nema. Ako oni ne sviraju onda nema ko, objašnjava on.

“Kroz naš projekat planiramo pomoći formiranje bendova, a dovodićemo instruktore iz Mostara i Mastrikta, a što je važno, napravićemo dvije profesionalne prostorije za vježbanje jer ni postojeći bendovi nemaju prostor za probe”, ističe Muamer i kaže da je odlazak ljudi iz Srebrenice zapravo najveći razlog zašto je sve manje i muzičara.

Miroslav kaže da će se nuditi podrška za muzičare, individualce kao i grupe, bendove.

“Djeca i mladi koji budu motivisani i spremni da napreduju imaće mogućnost da uče od profesionalaca, a zajedno sa našim prijateljima iz Holandije ponudićemo i sve uslove da se razvijaju”, rekao je Miroslav.

Lokalni ljudi nemaju priliku da prenose svoje znanje

Prema riječima Faruka, iako ima želju da svoje znanje prenosi na druge, nikada nije dobio adekvatu priliku.

“Ja sam se više puta nudio da pomognem na bilo koji način kada je u pitanju edukacija mladih bubnjara, ali očigledno da mi, koji smo rođeni u Srebrenici, nismo baš dobro došli da u bilo kom segmentu učestvujemo u kojekakvim ‘projektima’. Uglavnom su tu dolazili neki momci sa strane i edukovali potencijalne bubnjare, što je evo na kraju i rezultiralo da sam ja, čini mi se, još uvijek jedini bubnjar u gradu”, kaže on i ističe da ipak postoje mladi koji su telentovani za bubnjeve.

Iako u Srebrenici trenuto ne postoji nijedan novi bend, naši sagovornici su optimistični i smatraju da rok ne može umrijeti jer su oni baš ti koji i dalje čuvaj zvuk prave muzike.