Mirsad Siručić trčanjem promoviše Srebrenicu

U BiH svake godine je sve više takmičenja u trčanju, a ovaj sport ima i sve više trkača. Jedan među njima je Srebreničanin Mirsad Siručić.

Mirsad redovno trenira i priprema se za nastupe na polumaratonima i maratonima, a na orginalan način promoviše svoj grad.

Iako je trčanje u većim sredinama veoma popularno, Mirsad je jedan od rijetkih koji se bavi ovim sportom u Srebrenici, a sigurno jedini koji učestvuje na takmičenjima.

1. Ko je ustvari Mirsad Siručić?

Mirsad Siručić je običan građanin Srebrenice koji voli svoju opštinu, svoje sugrađane, a što sam iskazao riječima u natpisu moga zaštitnog znaka na majici „Jedan grad, jedna ljubav – Srebrenica“. Poslije rata sam se vratio u svoj grad, gdje živim sa svojom porodicom već 17 godina.

Iz privatne arhive Mirsada Siručića

2. Kada otkrivaš trčanje i kako započinje tvoja trkačka karijera?

Kao dijete sam uvijek bio zainteresiran za različite sportske aktivnosti, kao i za trčanje. To interesovanje se nastavlja i kasnije, i traje do dan danas. Od kada sam se vratio u Srebrenicu počinje moje intenzivnije interesovanje i  rekreativno bavljenje trčanjem. Moja potpuna predanost ovom sportu je  počela prije dvije godine, kada sam prvi puta učestvovao na Tribalionu, utrci koja se održavala na Tari, u Srbiji, i podrazumijevala je stazu dugu 21 kilometar sa 30 vrlo zahtjevnih i teških  prepreka. Na toj utrci sam zauzeo, za mene značajno, 19. mjesto od ukupno 170 takmičara. Od tada počinjem sa intenzivnijim treninzima, sa mnogo više predanosti  i ljubavi prema  ovom sportu, u odnosu na sve prethodne godine bavljenja rekreativnim trčanjem. Pomenuti nastup na Tribalionu sam doživio kao priliku da svoju opštinu predstavim u najboljem mogućem svjetlu, da ostvarim što bolji rezultat i pokažem da Srebrenica ima još mnogo toga pozitivnog da ponudi, da u Srebrenici ima još dosta sposobnih ljudi koji vole ovaj grad. 

Neke od medalja koja je osvojio

3. Koja su omiljena mjesta gdje si do sada nastupio, i kakvi su planovi do kraja godine?

Sva mjesta gdje sam bio su odlična i interesantna, svaka na svoj jedinstven način, i mogu da se pohvalim samo jako pozitivnim iskustvima. Ostvario sam dobre rezultate u pogledu ličnih rekorda. Omiljeno mjesto i nastup je zasigurno Tribalion, iz razloga što je to kombinacija više stvari, na testu je cjelokupna fizička i psihička izdržljivost, gdje prepreke zaista nisu lake. U toku sam priprema za maraton, staza od 42 kilometra i 200 metra, koji će biti održan 23. februara naredne godine u Splitu. Cilj mi je da pokažem da jedan Srebreničanin može istrčati maraton i posvetiću ga svom gradu, svojim sugrađanima.

4. Poruka koju nosiš na majici „Jedan grad, jedna ljubav – Srebrenica“ sigurno je unikatna i jasna poruka koja promoviše ovo mjesto. Odakle ideja za takvu poruku?

Srebrenica je mjesto gdje sam rođen i koje ja volim, gdje sam se vratio, gdje se osjećam najsigurnije i najbolje. Na ideju sam došao nakon nekog perioda razmišljanja, koje su to riječi koje bi kratko i jasno mogle da prenesu poruku ljubavi prema mom gradu, a koje mogu da stanu na tako ograničen prostor. Poruka koju nosim na svojoj majici  „Jedan grad, jedna ljubav – Srebrenica“ je sve rekla. Pametan čovjek sve će da razumije. Kada trčim i kad ljudi vide poruku na mojoj majici, navijaju, plješću, i nekako osjetim koliko su zapravo svi vezani za ovaj grad, posebno kada vide da neko trči polumaraton od 21 kilometar, a što za mnoge nije lako. Ja svoj grad volim i pokazujem na ovaj način, i kada vidim koliko ljudi vole ovo mjesto, to mi daje snagu, motivaciju i adrenalin.

Iz privatne arhive Mirsada Siručića

5. Koliko trče građani BiH?

Imam priliku da putujem širom BiH i uzimam učešće na maratonima, i na osnovu toga mogu da iznesem svoj subjektivni dojam da naši građani trče, kao i da je trčanje je postalo popularno. Što se tiče Srebrenice, mislim da sam, nažalost, jedan od rijetkih koji trči. Poznat mi je samo još jedan moj sugrađanin koji je sa mnom bio na Tribalionu uzastopno dvije godine,  ostvario je dobre rezultate, i nakon toga mi nije poznato da li se i dalje bavi trčanjem.

6. Koliko su danas mladi zainteresovani za sport i trčanje?

U našoj zemlji, čini mi se,  mladi se sve više počinju baviti rekreativnim trčanjem, ali je to u Srebrenici nešto rjeđa pojava. Koliko ja mogu da primjetim, mladi u Srebrenici su aktivni i bave se sportom najčešće u uzrastu do 17 ili 18 godina, dok nakon te dobi jako rijetko. Ne mogu da budem siguran koji je razlog, ali mogu da pretpostavim da je jedan od razloga i taj što svaki sport iziskuje određene troškove, jer ako krenete trčati na martonima, sami snosite troškove putovanja, smještaja, startnine itd. Mislim da su i to razlozi zbog kojih se mnogo ljudi ne bavi trčanjem i učešćem na takmičenjima, posebno iz Srebrenice.

7. „Mujagin han“ je nešto na čemu dugo radiš i što za tebe ima veliku porodičnu i tradicionalnu vrijednost. Možemo li očekivati da će „Mujagin han“ biti dio turističke ponude Srebrenice i kakvi su dalji planovi za ovaj objekat?

Zaista je „Mujagin han“ objekat koji ima veliku porodičnu i tradicionalnu vrijednost. Za sada, moja porodica i ja nemamo u planu neku komercijalnu upotrebu. Želim da napomenem da su svi dobronamjerni ljudi dobrodošli, i da su vrata „Mujaginog hana“ uvijek otvorena.

8. Za kraj, kako motivisati ljude, posebno mlade, da se bave trčanjem i sportom?

S obzirom da je svako od nas različit i pokreću ga različite stvari, ono što ja mogu da preporučim mladim ljudima je da se svakako okušaju u sportu, te da sami uvide dobrobiti i efekte sporta na psihofizičko zdravlje, pa neka sami odluče za dalje.

You must be logged in to post a comment Login