Marijana Đukanović: „Moramo se posvetiti mentalnom zdravlju“

Za mnoge pojava virusa korona bila je iznenađenje iako nam se činilo da neće doći do nas.

Virus korona pokorio je čitav svijet, a mnogo ljudi odlučilo je da uzvrati i da se ne preda lako i da bude u službi pomoći i podršci kako bi se kriza što bolje prebrodila.

Kako je već to bilo, prvi koji su pružili pomoć u ovoj situaciji su žene i ženska udruženja. UŽ „Priroda“ u saradnji sa UŽ „Maja“ su se uključile u program „Solidaran odgovor na Kovid“, koji podržava OAK Fondacija, a sprovodi Trag fondacija iz Beograda.

Više o progamu i aktivnostima razgovarali smo sa Marijanom Đukanović čija je funckija socijalni pedagog u programu, a svoj rad je fokusirala na jačanje mentalnog zdravlja korisnika u ovim turbulentnim vremenima, vremenima stigme i izolacije.

Možeš li nam reći nešto više o psihosocijalnoj podršci osobama koje su se zbog izolacije, kao najbolje mjere u doba korone, primorane da se socijalno i društevno distanciraju. Kakve posljedice to ostavlja po zdravlje i koja su tvoja zapažana u radu?

Fokus mog rada su ljudi koji zbog vanrednog stanja i same izolacije trpe najčešće emocionalne posljedice. Ovdje govorim o marginalizovanim i ranjivim kategorijama kao što su stari, lica sa invaliditetom, žene žrtve nasilja i žrtve rata, nezaposleni kao i oni koji nisu bili u mogućnosti na normalno rade i privređuju. Izolacija za ovu grupaciju nije stran pojam jer su oni već društveno izolovani zbog svoje prethodne ranjivosti. Najbolji primjer su lica sa invaliditetom koji su u većini slučajeva i bez vanrednih okolnosti izolovani iz našeg društva. U saradnji sa Crvenim krstom Bratunac oformljena je grupa volontera sa kojima sprovodim sociopedagoške tretmane, a neke od tema koje smo obrađivali su: značaj mentalnog zdravlja i profesionalno sagorjevanje.

Ono što je bilo evidentno na samom početku pandemije je da se kod velikog broja ljudi javio strah, strah od nepoznatog, egzistencijalni strah, anksioznost kao i ponovno javljanje ratne trauma. Kako je vrijeme prolazilo tako je i stah postajao manji, a samim tim produktivnost ljudi se povećavala. Međutim, pristuna je i emocionalna uznemironost uslijed povećanja broja zaraženih i nakon promjene ili pooštravanja mjera. Moram napomenuti da su ovakvi osjećaji normalna pojava i javljaju se kao mehanizam odbrane našeg organizma.

Izolacija mnogim ljudima teško pada, posebno jer žive u gradovima, bez dvorišta i balkona, a njihova svakodnevna rutina obično je svedena na minimum – telefon, internet i motivaciju kako što kreativnije prvesti vrijeme, ima li za to neki recept jer period do 14 dana nije kratak?

Stava sam da u dananjim vremenima itekako imamo mogućnost da kvalitetno koristimo svoje slobodno vrijeme. Sigurna sam da svako u kući ima bar jednu knjigu koju ranije nije stigao da pročita ili ram za sliku koji je čekao da bude restauriran. Period izolacije je idealan za tako nešto. O ponudi sa interneta je bespotebno govoriti. Jedan od segmenata mog rada jeste i pisanje objava za šire građanstvo na različite teme, a koje u konačnici imaju istu ideju – brigu o mentalnom zdravlju. Te objave se mogu pronaci na Facebook stranici UŽ „Priroda“, a vjerujem da će nekog inspirisati i motivisati da popravi kvalitet svog života. Međutim, ukoliko se neko ipak osjeća tjeskobno može se obratiti UŽ „Priroda“ 056/410-662 ili meni 065/679-180. Stojimo na usluzi!

Koliko ljudi je potražilo stručnu pomoć i da li se naši ljudi osjaćaju komforno da traže takav vid podrške?

Sa određenim brojem ljudi sam u stalnom kontaktu. U većini slučajeva se radi o ljudima koji trpe stigmu zbog izolacije ili zbog člana porodice koji je zaražen. Bosanskohercegovački mentalitet nije baš naklonjen brizi o mentalnom zdravlju. Nekako mi se čini da mentalno zdravlje posmatramo isuviše odvojeno od fizićkog zdravlja. Razlozi zanemarivanja mentalnog zdravlja su različiti, a najčešće se radi o ekonomskim i socijalnim razlozima.

Prosječan čovjek živi, narodski rečeno, „dan i komad“. Najbolje se to očitava kroz Maslovljevu hijerarhiju potreba, piramidu potreba. Abraham Maslov, američki psiholog je poredao veoma precizno čovjekove potrebe, počevši od osnovnih fizioloških potreba, potreba za spavanjem, hranom, vodom, disanjem, a kasnije se nižu sigurnost, ljubav i pripadanje, poštovanja, a na vrhu piramide je samoaktualizacije ili samouzdizanje. Samoaktualizacije obuhvata moralnost, kreativnost, smanjenje predrasuda, odnosno rad na sebi, što kao krajnji rezultat ima brigu o mentalnom zdravlju.

U slucaju bh. društva koji, kako sam već navela živi „dan i komad“, put ka samoaktualizaciji je teško realizovati jer ne može pojedinac gladan čitati Fausta. Tako nam je i sa mentalnim zdravljem, ali ne smijemo odustati od brige za sebe i istraživanja nas samih.

Za kraj, kako ostati priseban u ovoj situaciji i zaštiti mentalo zdravlje?

U ovakvim situacijama je jako bitno ostati informisan, te ne širiti dezinformacije, teorije zavjere koje mogu loše uticati na tuđe mentalno zdravlje. Osjećaj sigurnosti se može postići pridržavanjem propisanih mjera od strane nadležnih institucija. Veoma je bitno da posvetimo pažnju sebi, da otkrijemo šta nam to stvara nervozu, a šta nas opušta, da se bavimo sportom, kreativno izražavamo, mijenjamo destruktivne navike, gradimo samopouzdanje, probavamo nova jela. Sve su ovo jednostavni načini brige o mentalnom zdravlju. Od nečeg se mora početi.

You must be logged in to post a comment Login