Iz Srebrenice do Kanade i Kine

Za neke mlade najveći san je otići na studije u neku evropsku ili svjetsku državu gdje mogu da se pokažu i steknu visoko obrazovanje. Jedna koja je u tome uspjeva je Milica iz Srebrenice.

Milica Gligić rođena je 1995. godine i sa 16 godina imala je priliku da dvije godine srednje škole završi na Koledžu ujedinjenog svijeta (UWC) u Kanadi,  UWC Leaster B. Pearson College, nakon čega je dobila stipendiju i otišla u Kinu gdje studira Filozofiju i kineski jezik u Šangaju, NYU Shanghai.

“Razgovor za upis na United World Colleges bio je u Mostaru gdje su me poslali u Kanadu jer su mislili da ću se tu najbolje snaći. Kada sam otišla u Kanadu trebalo je da izaberem napredni nivo, odabrala sam istoriju, filozofiju kao i engleski jezik”, priča Milica.

Prve dvije godine srednje škole Milica je provela u Srebrenici kao farmaceutski tehničar, kako kaže, taj smjer je bio najbolji za nju jer sa tom školom imala bi zvanje u slučaju da njeni roditelji nisu mogli da je školuju dalje ali ljubav prema društvenim naukama nastavila je u Šangaju.

MILICA 01

Zahvaljujući ličnom angažmanu u lokalnoj zajednici gdje je sa prijateljicama pokrenula bend Prokleta Jerina u kojem je svirala bas gitaru kao i podršci Thomas Deleu, koji u Srebrenici duži niz godina za mlade drži muzičke radionice, Milica je imala priliku obrazovanje nastaviti van granica Evrope.

“Obrazovni sistem je pravedan i bolji od našeg”

Tokom obrazovanja u Kanadi školu je pohađala prema kanadskom sistemu gdje se dvije godine učenici pripremaju za završni ispit koji po formi i sadržini nije lagan a pravila su jasna, ko pokuša da vara poništava mu se školovanje.

Određeno znanje iz obrazovnog sistema u našoj zemlji pomoglo je da Milica neke od predmeta lakše položi.

“Dosta mi je hemija pomogla, jedino je bio problem termini na engleskom jeziku ali svakako organska hemija koju sam imala u Farmaceutskoj školi olakšala mi je ispite zbog kvalitetnog predznanja”, kaže Milica.

“Prvi semestar bio mi je najteži”

Kao i većina mladih u Bosni i Hercegovini, Milica nije imala mnogo prilika za putovanja tako da joj je prvih šest mjeseci u Kanadi bio najteži period.

“Skoro svaki dan čula sam se svojim roditeljima i prijateljima, sve mi je nedostajalo i bilo mi je teško dok nisma stekla nova prijateljstva”, priča Milica.

UWC priznat u 130 zemalja ali ne u BiH

Nakon završetka srednje škole u Kanadi, Milica je željela da studije nastavi u Americi ali, zbog birokratskih problema, odabrala je Šangaj gdje je primljena i dobila je punu stipendiju za prvu godinu, kao dobar student, stipendiju je dobila i za drugu godinu.

Nakon adaptacije u Kanadi, trebalo je ponovo upoznati novu okolinu u Kini. Ovog puta bilo je drugačije, u kampusu su bile dvije djevojke, jedna iz Milića i druga iz Mostara.

“Bilo mi je lakše kada sma znala da je neko iz Bosne tu. Sa druge strane, bilo je mnogo teže zbog akademske adaptacije. Izmijenila sam nekih stotinu načina kako zapamtiti kineski, tako da mi je to u prvom semestru bio najveći izazov, razvijati način razmišljanja koji će mi pomoći da zapamtim kineske karaktere i izgovor”, rekla je Milica.

Bilo je dosta lako uklopiti se u Šangaju jer je živjela u internacionalnom kampusu, veliki izazov bila je hrana jer se najviše konzumira meso, Milca ne jede meso od kada je otišla u Kanadu.

“Najviše mi se dopadaju sela jer su ljudi topliji i dobri, bolje prihvataju strance dok to nije slučaj u gradovima poput Šangaja”, ističe Milica.

Otići u Kanadu bio je veliki rizik

Odlazak u Kanadu za Milicu u momentu je bio veliki izazov ali u Srebrenici nije imala šta da izgubi, čvrsto je željela da proba i otisne se vani.

“To je ipak bio veliki rizik, ja nisam vidjela nikakav drugi izlaz, način da se motivišem da nešto uradim tako da mi je to bila kao neka odskočna daska, gore ne može biti šta god tamo da se desi”, priča Milica, dodaje da je vjerovala da će joj se trud na kraju isplatiti i da se nakon toga otvaraju mogućnosti u daljem obrazovanju.

Najveća podrška su joj roditelji kao i Thomas koji je najviše pomogao finansijski tokom boravka u Kanadi jer stipendija nije pokrivala sve troškove. Svakako, najveća moralna podrška su joj roditelji koji joj nisu dali da odustane i uvijek su bili uz nju kada joj je bilo najteže.

MILICA 04

Pasivni mladi, perspektive nemaju

Jednom godišnje dolazi u Srebrenicu gdje provodi raspust sa porodicom i prijateljima i misli da svake godine mjesto zamire i da je sve manje aktivnosti za mlade.

Loš angažman mladih, negativna poslovna klima i ogroman uticaj politike smanjuje perspektivu svim građanima ovog grada, posebno mlađoj populaciji koja treba da gradi novu Srebrenicu.

Svjesna činjenice da mladi moraju, jer nemaju druge opcije, popustiti pred političarima i svoj glas i slobodu dati tek tako, bez plana za budućnost, za Milicu je poražavajuće.

“Željala bi da se stav mladih u čitavoj Bosni i Hercegovini, prema njihovom pravu na glasanje promijeni jer time mogu postići promjene i mislim da većina mladih koja je politički aktivna nije svjesna šta radi sa svojim glasom”, kaže Milica.

Važna je upornost i motivacija, tako ćeš uspjeti

Na pitanje šta je potrebno da se mlada osoba uradi i studira vani, Milici ja rekla da je presudno da budeš uporan i motivisan, da su to najvažniji elementi.

“Upoznala sam momka u Kanadi koji nije znao engleski, samo francuski i nije mu bio problem da nauči jezik i završi školu”, priča Milica.

milica 02

Nakon završenog obrazovanja vani, ne vidi razlog da se vrati u BiH

Mnogo je razloga zbog kojih se ne bi vratila, prije svega njena diploma neće biti priznata, generalna situacija nikome ne obećava bolje ali ne želi zaboraviti ovu zemlju i sve što bude radila biće usko povezano sa njom.

“I dalje imam osjećaj dužnosti da makar nešto mogu promijeniti, vjerujem da ću ovdje pokrenuti neki privatni biznis gdje će biti posla za mlade koji studiraju ili nemaju posla jer znam koliko je teško sebe izdržavati na studijama. Razlog što se ne bih vratila jeste što moj život postoji van Srebrenice gdje živiš u pravednom i uređenom sistemu što nije slučaj u Bosni”, kaže Milica.

Kultura različitosti i razumijevanje drugačijih ruši barijere

U Šangaju na univerzitetu gdje Milica studira nalazi se oko 80 različitih nacija i 160 studenata iz svih krajeva planete.

“Mislim da je najveći neprijatelj ljudskih odnosa neznanja odakle dolazi i strah, odakle potiče i konflikt. Bilo mi je super upoznati ljude iz drugih djelova svijeta, o njihovoj religiji, kulturi, načinu života”, kaže Milica.

Tokom studiranja obično se govori o konfliktima posebno sa teritorije nekadašnje Jugoslavije što je za Milicu bilo posebno iskustvo.

“Sad kada sma u Šangaju i kada razgovaram sa Selmom ili Sunčicom o tome šta se desili u Bosni dosta lakše mi je govoriti kada sam izvan bosanske okoline. Ja mislim da si ovdje dosta ograničen tim šta će tvoja okolina reći o tome, ako kažeš nešto drugačije bićeš osuđivan. biti izvan Bosne i Hercegovine i komunicirati sa našim narodom izvan je dosta lakše jer su ljudi dosta otvoreniji da govore o konfliktu, da govore o tome što bi se trebalo promijeniti je svi znaju šta je dogodilo i stalo im je do toga da sve žrtve budu priznate” objašnjava Milica i dodaje da je najvažnija solidarnost gdje uvijek pobjeđuje ljudskost.

MILICA 03

Stariji ljudi iz Kine znaju nešto o Bosni i Hercegovini najviše iz rata

Mladi ljudi većinom ne znaju gdje je BiH, ali znaju za neke države iz okruženja, tako da je najlakši način reći blizu Srbije jer svi znaju Novaka Đokovića.

“Stariji znaju nešto o Bosni sa televizije, posebno o ratu. Ono što me onako iznervira jeste da ti ljudi što znaju nešto iz devedesetih godina oni i dalje misle da je ovdje slična situacija, rat. Ja im uvijek kažem da nije i da je ovo sigurna država i da možete otići gdje želite, a da je Srebrenica mjesto koje je najsigurnije”, rekla je Milica.

Ova mlada Srebreničanka uspjela je zahvaljujući sebi, svojim roditeljima i prijateljima koji su joj pomogli da živi svoje snove. Sasvim je sigurno da ona nikada neće zaboraviti svoju zemlju, svoj grad i da će uvijek biti pozitivan ambasador koji će predstavljati Bosnu i Hercegovinu i Srebrenicu u svijetu na način koji dolikuje jednoj mladoj i ambicioznoj osobi.

Autor: M. Kojić

You must be logged in to post a comment Login