Daljegošta, posljednje selo u Srebrenici

Na samom istoku Bosne, svega nekoliko kilometara od granice sa Srbijom, nalazi se selo Daljegošta koje teritorijalno pripada opštini Srebrenica. Smješteno je u brdima na nadmorskoj visini od oko 700 stotina metara i od opštinskog središta do sela se dolazi preko nešto makadamskog, a nešto asfaltnog puta.

“U Maloj Daljegošti živi naš šestoro, dok u kompletnoj Daljegošti imamo svega 10 porodica koje tu konstatno žive. Najteže je zimi kad zbog velike količine snijega putevi budu neprohodni. U suštini mi koji živimo ovdje nismo nezadovoljni. Najljepše je kod svoje kuće i svi skupa prevazilazimo sve probleme”, kaže nam Mevlida Mehanović, koja se vratila sa mužem i pokrenula proizvodnju aronije i malina.

Njena najveća želja je da opremi mini radionicu sa savremenim mašinama za preradu voća. Za sada te mogućnosti nema, uglavnom voće prerađuje ručno što iziskuje više vremena, a i snage.

Pretprošle godine pokrenuto je Udruženje žena povratnica “Podrinjka” sa sjedištem u Skelanima i broji 37 članica. Imaju i podršku UG “Vive žene” iz Tuzle, a često izlažu svoje proizvode na sjamovima. Više o tome za naš portal govori Mevlida Mehanović.

Stanovnici Daljegošte se bave stočarstvom i poljoprivredom. Četiri godine ranije su počeli program sadnje jagodičastog voća a bave se i ovčarstvom. Ovdje su dva stada sa po 150 ovaca. Kada su se vratili, iskrčili su njive, počistili kuće i krenuli u vraćanje života.

“Nemamo ovdje hitnu službu, imamo ljekara koji dežura dva puta sedmično to je malo nezgodno, ali opet, ne žalimo se, živi se”, dodaje Mevlida.

Daljegošta je selo koje ima tri zaseoka: Veliku i Malu Daljegoštu te Tursanoviće.

“Mi smo zadnji, od glavnog asfalta gdje skrećete nama. To također znači da smo posljednje selo u Srebrenici, ali i u Bosni i Hercegovini. Kad se Bosna mjeri, mjeri se sa mjesta Žlijebac, koje se nalazi nedaleko od našeg mjesta, pa sve do Bihaća. Tako da smo geografski zadnji, moralno i ekonomski”, rekao nam je Edhem Omerović iz Male Daljegošte.

U selu je postajala džamija koja je zvanično otvorena 2. augusta 1969. godine. Srušena je i spaljena u danima nakon što je i stanovništvo protjerano maja 1992. godine od strane lokalnih Srba i prekodrinskih pomagača zatrovanih ideologijom mržnje. Nakon toga uslijedila je bestidna pljačka teško sticane imovine, a potom i selektivno paljenje kuća i drugih objekata. Obnova džamije desila se prije tri godine kada je i zvanično nanovo otvorena.

Senad Karić iz Daljegošte, u svojoj prvoj knjizi pod nazivom “Bilo jednom u Daljegošti, narod ovog kraja opisao je sljedećim riječima: “Sve su to u suštini dobre duše, svako s pokojom mahanom i niko nije savršen. Svako je imao svojih loših strana, ali, srećom, mnogo više dobrih”.

Za svoje rodno mjesto, zapisao je, da je to jedino mjesto gdje će i duša i tijelo osjetiti mir i spokoj ili, što bi se kazalo, rahatluk.

“Gdje god bili, kud god nas život rasuo, nikad i nigdje nećemo biti sretni kao tamo gdje smo rođeni, odakle smo potekli i gdje će nam duša stanovati dok smo živi. Sunce tuđeg neba neće tako grijati i uvijek će faliti ono nešto u duši, a to se prosto zove verem. A od verema haman gore jada nema”, zapisao je Karić u knjizi o lijepoj Daljegošti.

Daljegoštani će, kako su nam kazali, nastaviti sa svojim životima, iako daleko od pomoći i od svijeta ali sretni, jer su na svojoj zemlji i žive od svog rada.

Izvor: Tuzlarije.net

You must be logged in to post a comment Login