U Sućeskoj ljudi se najčešće bave uzgojem stoke i proizvodnjom maline

Srebrenička mjesna zajednica Sućeska jedna je od najvećih u srebreničkoj opštini po broju sela i zaseoka, ali i ljudi koji danas tu žive. Kako su nam rekli stanovnici koje smo sreli, u ovoj  mjesnoj zajednici živi između 300 i 400 porodica i ona je među najnaseljenijim.

Svaki stanovnik ove mjesne zajednice priča je za sebe.

Predsjednik ove mjesne zajednice Salko Tursunović u svoje selo se vraća 2008. godine nakon teškog rada u Americi i kaže da je presrećan i prezadovoljan životom u Bosni i Hercegovini.

sućeska Salko Tursunović

“Kada bi se kod nas radilo kako se radi u Americi, mi ne bi znali šta imamo. Ali, u životu novac nije sve, ima nešto božije i ljudsko”, priča Salko i dodaje da ovdje ima sve.

Salko i njegova supruga bave se tovom junadi i sada u svojoj štali imaju 20 junadi, krajem godine neka od njih će biti spremna za prodaju.

“Prvo sam počeo sa kravama, proizvodnja mlijeka, ali smo odustali jer cisterna nije dolazila u naše selo, a mnogo vremena se oduzme kada vozim mlijeko u otkupnu stanicu i zbog toga sam odustao i prešao na tov junadi”, priča Salko.

Proteklih godina povratak i poljoprivredu najviše su pomogli: UNDP, Japanska organizacija za međunarodni razvoj (JICA), Fondacija Bauern helfen Bauern iz Austrije, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i druge organizacije.

Pored uzgoja stoke, tova junadi, krava muzara, ovaca, sve više se razvija i proizvodnja maline.

“Ove godine očekujem prvi rod maline. Posadio sam malinu na jednom dulumu. a pomogla mi je JICA. Ako uberem 500 kilograma ove godine, meni je dosta”, kaže Hajrudin Husjenović. On kaže da pored maline ima nekoliko ovaca i tri krave, prima penziju i nešto na ime bolesnog sina.

Hajrudin ima sina od 21 godinu koji se od rođenja otežano razvija zbog čega se teško kreće, ne čuje i ne priča.

“Niko iz Opštine Srebrenica nije došao da obiđe moje dijete. Bivši doktor Milošević je prikupio papire i izvršio kategorisanje kako bi se primanja povećala, međutim, on više ne radi u bolnici. Na njega primam 160 maraka, što obično nije dovoljno ni za posjetu ljekarima”, priča Hajrudin.

sućeska Hajrudin Husjenović

Njegovom sinu najviše su pomogle banje, jedna u Kipru za koju je morao da plati 18.000 eura nakon čega je prohodao, kao i banja u Fojnici gdje razvija motoričke sposobnosti.

Ova mjesna zajednica pogodna je i za pčelasrvo i voćarstvo, posebno eko hranu koja je tražena širom svijeta.

“Posadio sam voćnjak sa hiljadu sadnica i imam četrdeset košnica. Prošlogodišnji med sam prodao za nekoliko dana”, kaže Elvir Hafizović. Elvir je završio kriminalistiku i zbog nedostatka posla u struci, radi kao poštar.

Kako kaže, selo bi trebalo da bude prednost ove države ukoliko bi se olakšalo proizvođačima da plasiraju svoje proizvode vani, to bi značilo više zarade, razvoj sela i eko proizvodnje.

sućeska 02

Stanovnici ove mjesne zajednice kažu da život na selu nije loš mora da se radi, ali ne mogu se žaliti jer pristojno žive.

Svi su istog mišljenja da donacije većini nisu pomogle nego su ih više unazadile jer donacije dođu i prođu, ako se ne radi, ne može se živjeti.

You must be logged in to post a comment Login