Tradicionalna fotografija gubi bitku sa vremenom

Fotografija je od prvih crno-bijelih aparata predstavljala poseban način čuvanja uspomena. Neki od najsrećnijih trenutaka djetinjstva, pa i života, zabilježeni su na fotografijama koje su brižljivo čuvane u kutijama i foto-albumima.

A ipak, čini se da je razvojem digitalnih aparata, kompjutera, pametnih telefona i interneta osjetno opala izrada fotografija u cijeloj državi, a pogotovo u malom gradu kakav je Bratunac.

Da li se sjećate kada ste posljednji put izradili fotografije u fotografskoj radnji? Niste usamljen slučaj, a ako se ovako nastavi uskoro će i jedina fotografska radnja u Bratuncu biti prinuđena da stavi ključ u bravu.

“Foto centar“ u Bratuncu postoji od 1. maja 1995. godine, a posljednjih nekoliko godina jedva da opstaje.

“Sjećam se, bilo je posla toliko da smo cijelu smjenu radili, a sad jedva da neko dođe. Naša radnja ostala je jedina u gradu, druga što je bila već je odavno zatvorena“, rekla je Svetlana Simić, vlasnica radnje.

Kopiranje, istina, malo bolje ide, ali tu se ne mogu zaraditi neke pare. Ukoliko i neko dođe da izradi slike, sve se prebacuje sa telefona, i izrade najviše 10-15 slika, rijetko ko da izradi 20 i preko.

Poseban udar na njihovo poslovanje donijela je i odluka da se za izradu ličnih karti, pasoša i ostalih ličnih dokumenata, slikanje vrši u prostorijama MUP-a.

“To nas je, da kažemo, dotuklo. Da nam to vrate, opet bismo se nekako izborili sa novim tehnologijama, jer uvijek neko radi neki dokument, a ovako… Ja radim ovdje 19 godina, ali teško je sad vrijeme za opstanak“, kaže Svetlana.

Pravi problem je u tome što su ljudi izgubili naviku da izrađuju fotografije, pa dođu tek kad shvate da dugo nisu nijednu fotografiju uradili ili im pregori hard disk i sve se obriše, onda shvate šta znači izraditi i imati takvu fotografiju.

Kako kaže Svetlana, posebno im problem predstavljaju “divlji“ fotografi.

“Ima ovih par što slikaju po gradu, oni ne plaćaju poreze, pa možda i jeftinije rade, pa ih ljudi zovu, ali tvrdim da su naše fotografije daleko kvalitetnije, jer bi mene bilo sramota dati ljudima fotografiju koja nije savršena“, kazala je Svetlana.

Za neke kugle, šolje sa slikama, puzzle-slike, nemaju novca da ulože, a i, smatra Svetlana, i to bi išlo samo pred Osmi mart i Dan zaljubljenih.

“Slike rade samo ako baš neko hoće za uspomenu, baba i djed unuke, sa krštenja rade slike, sad smo imali i svadbu poslije dugo vremena, ne zovu više ni u škole za slike razreda, što je prije bilo redovno“, kaže Simićeva.

Ona napominje i da bi se trebalo Opštini obratiti, da im smanje dažbine, poreze, jer je i njima u cilju da grad ne bude bez makar jedne fotografske radnje.

Ostaje joj da se nada da će ljudima dosaditi da pregledaju fotografije na kompjuteru ili da će im biti dosta gubljenja dragih uspomena zbog propadanja fajlova u računarima.

Piše: Dragana Vučetić