Thomas Deleu: “Nikada neću napustiti ovu zemlju”

Kroz BiH proteklih godina prošlo je na stotine hiljada stranaca, turista, avantursita, istraživača i novinara. Veoma mali broj njih se vratio ili ostao duži period u našoj zemlji. Jedan, koga poznajemo je Thomas Deleu iz Belgije.

Terapeutska organizacija Crea Thera International prije sedam godina došla je u Srebrenicu. Ova belgijska organizacija pojavila se sa jasnim ciljem da pomogne ljudima u daljem postkonfliktnom oporavku gdje se najviše radilo sa djecom ali i sa stručnjacima iz oblasti psihologije, pedagogije i različitih vrsta kreativne terapija.

Osnivač ove organizacije Thomas Deleu došao je u Srebrenicu kao muzički terapeut i u našoj zemlji ostao sedam godina, od toga najduže u Srebrenici.

1. Koliko dugo si u Srebrenici, Bosni i Hercegovini i čime se baviš?

Malo sam se izgubio u vremenu, mislim da sam oko 7 godina ovdje. Počeo sam raditi u Srebrenici gdje sam bio pune 4 godine, sada povremeno radim ovdje a naša organizacija nudi muzičke i umjetničke radionce za djecu Srebrenice. Kroz našu organizaciju prošao je veliki broj domaćih i stranih terapeuta i stručnjaka, zbog sve težeg načina finansiranja trenutno radi samo dva čovjeka u organizaciji.

Radio sam na nekoliko mjesta, posebna su Plehan kod Doboja, Sarajevo na klinici Koševo, mnogo sela u srebreničkoj opštini, bio sam trener gdje sam držao predavanja o muzičkoj terapiji u Mentalnim centrima širom Republike Srpske.

2. Šta je cilj tvog rada i kako si ostao toliko dugo u našoj zemlji?

Ovdje sam došao da radim sa djecom, da ponudim program muzičke terapije kao i druge vrste kreativne terapije, aktivnosti. Misija je bila edukovati lokalne ljude i izgraditi terapeutski centar koji bi bio u funkciji pomoći ljudima i djeci u ovom dijelu BiH. Moram reći da je sve to bilo malo više idealistično jer nakon svih programa koje smo sproveli nikada nismo dobili podršku države BiH tako da je finansiranje uvijek bilo novcem iz vana. Sve je teže pronaći sredstva tako da je postalo jasno da takve stvari ne mogu biti urađenje zbog čega se misija promijenila. Radili smo sa djecom gdje smo mogli da vidimo male korake napretka, pružali smo im razne kreativne radionice ali i terapeutsku pomoć. Ja sam prezadovoljan našim radom jer je kroz naše programe prošao veliki broj djece, značajan broj i danas posjećuje naše radionice.

Ostao sam ovdje jer sam se pronašao, uklopio sam se sa radom a ujedno ostao sam i zbog ljubavi, dobio sam sina i upoznao divnu ženu.

3. Kako si nam rekao, do kraja godine završavaš svoj posao u BiH i vraćaš se u Belgiju, kakvi su utisci?

Polako završavamo sa radom ovdje, ne znamo kada ali je jasno da će to biti u ovoj godini. Lično mislim da sam uradio mnogo toga i da je vrijeme da se povučem i radim na sebi. Radionice završavam onako kako sam počeo, ponovo radim u Potočarima, sjećam se kada sam došao prvi put, radio sam sa djecom iz Potočara. Trenutno pravimo novu pjesmu i uživamo. Najvažnije je da radimo dok sam još tu, tako da su moje radionice i dalje otvorene za svu zainteresovanu djecu.

Za mene je posebno to što smo pomogli da djevojka, Milica Gligić, koja je posjećivala naše muzičke programe ode u Kanadu gdje je završila srednju školu kao jedan od najboljih učenika, iako je otišla tamo na drugoj godini srednje škole, pokazala se kao izuzetan učenik što je dalje rezultiralo da dobije stipendiju u Šangaju gdje je nastavila svoje školovanje. Na to sam veoma ponosan i smatram da je to veoma značajno za nju ali i lokalnu zajednicu.

4. Pored tvoje porodice, šta te ispunjava, u čemu najviše uživaš?

Najviše uživam u momentima sa djecom, njihovoj zahvalnosti na pažnji koju im pružamo kada dolaze kod nas, veoma je zabavno raditi sa njima. Smatram da je rad sa njima ono u čemu zaista uživam.

5. Upoznao si dobro ekonomsku i političku situaciju BiH, po tebi, kakvu vidiš budućnost ove zemlje?

Nekada sam bio veoma zabrinut za ovo pitanje jer sam se plašio da bi ponovo moglo doći do konflikta ili rata ali sada znam da neće, mada i ne razmišljam puno o tome. Mnogo bolji život ljudi je u većim gradovima jer tamo ima više posla i dešavanja ali i dalje mislim da postoji mnogo korupcije, politički sistem je korumpiran. Mislim da će trebati još mnogo vremena da se ova zemlja vrati u normalu, da ljudi bolje žive, postoje promjene ali svakako treba još vremena.

6. Da li će ti nedostajati život i ljudi iz Bosne?

Nedostajaće mi mnogo stvari, nešto i neće. Navikao sam da živim ovdje zato što je drugačije nego na drugim mjestma, na zapadu gdje ste pod stalnim pritiskom, ovdje je to drugačije. Nedostajaće mi prijatelji, ljudi, zemlja, Srebrenica. Ono što je zaista posebno jeste da ja, zapravo nikada neću “napustiti” ovu zemlju jer sada imam porodicu ovdje i uvijek čemo se vraćati u Bosnu i Hercegovinu.

Razgovarao: M. Kojić