Srebreničanin Mici je kapiten hokejaške reprezentacije BiH
Životni put Mirzeta Hodžića Micija nije bio nimalo lagan.
Teško djetinjstvo u Srebrenici, borba u izbjegličkim kampovima i gubitak oca, samo su dio teških životnih događaja koji su zatekli Micija.
Njegova priča puna je borbe i nade da se ljubavlju i radom može doći do postavljenog cilja, pa i toga da u sportu, koji je tek u razvoju u našoj zemlji, postanete kapiten nacionalnog tima.
Iako se u matičnoj knjizi rođenih za mjesto njegovog rođenja navodi Zvornik, u kojem je rođen 24. avgusta 1989. godine, Mici je ipak Srebreničanin. Njegovi roditelji su iz mjesta Žedanjsko, opština Srebrenica, u kojem je Mici proveo svoje rano djetinjstvo.
„Prije rata živio sam u selu Žedanjsko. Oca sam izgubio na početku rata, a ja sam iz Srebrenice izašao na kamionu. Iz Potočara smo prebačeni u Dubrave, poslije toga u Kraljevu Sutjesku, a onda u Vogošću. Danas živim u Hrasnici“, započinje svoju priču kapiten hokejaške reprezentacije BiH Mirzet Hodžić Mici.
Hokejom je počeo da se bavi sasvim slučajno. Kao veliki dio svojih vršnjaka. Mici je kao dijete trenirao fudbal, a igrom sudbine rodiće se strast za nepoznatim sportom.
„Prolazio sam pored osnovne škole i vidio sam drugu djecu kako igraju neki sport sa palicama. Nakon toga jedan od mojih prijatelja, koji se bavio hokejom, pozvao me da im se pridružim, što sam i uradio. Znam da su nam tada najveći motiv bili slatkiši koje nam je davao naš trener, ali od toga je izrasla velika ljubav“, kaže Mici.
Danas je kapiten hokejaške reprezentacije u čijem je dresu odigrao 14 utakmica, odnosno sve utakmice koje je igrala ova reprezentacija oformljena prošle godine.
Hodžić tvrdi da je put do stvaranja reprezentacije u hokeju bio veoma težak.
„Jako je teško trenirati u sistemu kakav je u našoj državi, gdje se podrška koja treba da bude preusmjerena u sport i kulturu preusmjerava u razne političke interese“, rekao je Hodžić.
Iako podrška nedostaje, hokejaška reprezentacija je uspjela da ostvari svoj najveći uspjeh ove godine tako što je izborila opstanak u 3. diviziji, zahvaljujući pobjedi nad jakom ekipom Hong Konga.
„Teška je godina iza nas. Mi smo iz teretane izašli i stali na led da se borimo sa reprezentacijama čiji su budžeti u milionima eura. Jako sam ponosan na naše momke i logistiku koji su dali 200 odsto da sve ovo ostvarimo“, rekao je Hodžić.
On tvrdi da se još mnogo posla mora uraditi kako bi se ekipa reprezentacije, ali i hokej uopšte u BiH, doveli na zadovoljavajući nivo.
Ipak, hokej je tek druga ljubav u Mirzetovom životu, a na prvom mjestu je porodica. On je oženjen, a sa suprugom ima jednu kćerku. Kaže da je njegova veza sa Srebrenicom mnogo siromašna, ali da se trudi da je ojača, i da pronađe način da se više posveti sebi i Srebrenici.
Da je Mirzet veoma angažovan i da u hokejaškoj reprezentaciji BiH daje sve od sebe, potvrdio nam je i pomoćni trener ove reprezentacije Will Richard.
„Mici je prirodni vođa, sam po sebi. Imam veliko poštovanje prema njemu i smatram ga svojim prijateljem. Kada je na ledu daje sve od sebe da postigne najbolji mogući rezultat, i to je ono što se cijeni“, rekao je pomoćni trener hokejaške reprezentacije Will Richard.
On je dodao da je hokej velika obaveza, ali da Hodžić uspijeva uskladiti ovu stranu života sa onim porodičnim.
You must be logged in to post a comment Login