Srebrenica u knjizi putopisa iz 1897. godine

U svojoj knjizi putopisa „Kroz Bosnu i Hercegovinu – uzduž i poprijeko“, čije se drugo izdanje pojavilo u Berlinu 1897. godine, austrijski putopisac Hajnrih Rener putujući kroz BiH dolazi i u Srebrenicu o čijoj će istoriji, vremenu u kojem se zatekao, kao i o perspektivi koja se nalazila ispred nje, pisati na 19 strana svoga djela.

Period u kojem se Rener zatekao u Srebrenici bilo je vrijeme najobilnijih arheoloških istraživanja vršenih ovdje, prvenstveno onih na rimskom municipijumu u Sasama. Iako će najveći dio svog putopisa kroz naš grad posvetiti baš Sasama, arheološkim predmetima pronađenim tamo, kao i o građevinama koje su postojale u ovom rudničkom naselju, Rener nije propustio priliku da opiše ekonomski razvoj Srebrenice, prirodu u kojoj se nalazi, kao i ljude Srebrenice.

Zanimljiv detalj koji se navodi u ovom djelu odnosi se na broj stanovnika koji su živjeli na teritoriji današnje Srebrenice, a njih je, vjerujući Renerovom zapisu, bilo negdje oko 1.500.

Interesantne su i informacije o rudarstvu, njegovoj važnosti, kao i informacija da je u jednom periodu, a odnosi se na 15. vijek, proizvodnja u ovdašnjim rudnicima stala ili je bila značajno umanjena. Svoj procvat srebrenički rudnici ponovo će doživjeti 1881. godine, kada se nastavlja sa eksploatacijom minerala. Za ponovno pokretanje rudnika u Srebrenici bila je zaslužna izvjesna kompanija koja se zvala „Bosnia“.

Prije nego što su pokrenuli proizvodnju, uprava ove kompanije dala je da se izvrše detaljna istraživanja o isplativosti ponovnog pokretanja rudnika. Prilikom ovih istraživanja otkrivene su kovanice, kao i neki drugi predmeti koji su datirali još iz doba Rimljana. Daljim istraživanjem otkriveno je da se na tom mjestu nekada nalazio rimski municipijum Domavia.

O važnosti i značaju ovog municipija posvjedočiće arheolozi koji su obavili detaljno istraživanje razorenog rimskog grada u Srebrenici. Prema hronikama, kako navodi Rener, Domavia je najvjerovatnije razrušena 340. godine.

Nakon sveobuhvatnog istorijskog uvoda, Rener piše o značaju prirode oko Srebrenice i Guberovog izvorišta.

„Bilo je jutro kada smo iz grada krenuli prema izvorima kako bismo vidjeli nova postrojenja u Bosni“, piše Rener i misli na novoizgrađenu punionicu na vrelu Crnog Gubera.

Već u periodu kada je Rener posjetio ovo postrojenje, kompanija Mattoni iz Austrije izvezla je više od milion flaša Guberove vode u Beč, Karlsbad, Franzensbad, kao i u Ameriku, Englesku, Dansku, Holandiju i Švedsku.

U svom putopisu on govori i o obećavajućoj budućnosti koja se nalazi ispred Srebrenice tog perioda, prije svega zbog prirodnog i rudnog bogatstva, kao i okruženja u kojem se nalazi. Ipak, navodi da će jedan od najvećih problema za razvoj predstavljati putna komunikacija koja je tada nedostajala.

„Ovaj mali grad ima nešto u sebi što se uvlači u srce. Nije to samo priroda koja okružuje Srebrenicu, nego su to i njeni stanovnici koji su izuzetno pristupačni“, piše Rener o Srebrenici i Srebreničanima, koji su ga velikodušno izveli u posmatranje njihovoga grada i njegovih zanimljivosti.

Putopisi Hajnriha Renera predstavljaju jedan značajan dokument u kojem je posvjedočena istorija Srebrenice. Pored podataka o srebreničkoj istoriji, ljudima i ekonomiji u periodu austrougarske vladavine na našim područjima, u ovoj se knjizi nalaze i neke od najstarijih fotografija napravljenih u Srebrenici, među ostalim i panorama Srebrenice, fotografija postrojenja za flaširanje Crnog Gubera i fotografija fabrike koja je proizvodila boje.

Knjiga „Kroz Bosnu i Hercegovinu – uzduž i poprijeko“ dostupna je u elektronskom izdanju, ali samo na njemačkom jeziku.

Piše: Bekir Halilović

You must be logged in to post a comment Login