Srebrenica, grad bez mesare

Nedavno smo pisali kako u Srebrenici nemamo pekaru. Ovoga puta pišemo o tome kako nemamo ni mesaru.

Srebrenica i Bratunca, to nekako zvuči kao kada spomenete dvije osobe koje se vole, Marko i Danijela, Merka i Sadik. Ljubav Srebrenice prema Bratuncu je neminovna i nužna, može se reći opravdana.

Jednostvano, Srebrenica ne može da opstane bez Bratunca, to nam je postalo realno jer za sve što nemamo u Srebrenici moramo sići u Bratunac da bi to kupili ili obavili.

Već je poznato da Srebrenica nema mesaru i građani po meso moraju otići u susjedni Bratunac, ako na to dodamo taksi koji košta 2,50 KM u jednom pravcu, 5,00 KM u oba pravca, zaključak je da se isplati biti vegetarijanac, ukoliko ima dovoljno svježeg povrća u lokalnim radnjama.

Srebreničani od početka godine nemaju mesaru a kako obećavaju prošli vlasnici, mesaru će otvoriti kada se renovira tržni centar koji je prije rata počeo sa gradnjom i još nije završen.

Nakon zatvaranja mesare, vlasnik Semir Begić rekao nam je da će mesara ubrzo biti otvorena na na novoj lokaciji,  preko puta poslovnica M:tel i BH Telecoma, a prema nedavnim izjavama mesara će se otvoriti kada se poprave navedeni lokali.

Srebrenica nema ni piljaru, pekaru, obućara, sajdžiju, prodavnicu obuće i sportske opreme, ovo ljeto ni poslastičarnicu i mnogo toga.

You must be logged in to post a comment Login