Selbert: “Mladi nose teret žrtve i agresora, to im otežava budući život”

Samostalni projekat “Srebrenica night to night” (“Srebrenica noć bez kraja”) ideja je Adriena Selberta, režisera i fotografa iz Francuske koji pravi seriju fotografija noću u Srebrenici i dokumentarni film o životu mladih.

Osnovni cilj ovog projekta jeste prikazati život mladih ljudi koji su rođeni nakon rata, koji danas imaju 20 godina. Ovaj projekat je umjetnički doživljaj autora koji kroz fotografije i video materijal predstavlja Srebrenicu kroz njene mlade i svoj lični doživljaj srebreničkog ambijenta.

“Ja pravim fotografije tokom noći jer noć predstavlja grad i noć je period kada se mladi ljudi osjećaju slobodni, noću je manje ljudi tako da mladi uživaju u životu, druže se, piju pivo”, kaže Adrien.

Adrien Selbert prvi put u Srebrenicu dolazi 2009. godine gdje ostaje osam mjeseci radeći na dokumentarnim filmovima koji govore o Srebrenici. Prošle godine pokrenuo je svoj samostalni projekat “Srebrenica night to night” gdje planira postaviti izložbu fotografija koje je napravio u Srebrenici, video materijale i razgovore sa mladim koje je zabilježio.

“Razgovarali smo o tome koliko je teško pronaći posao, političkoj situaciji, životu kao i o mogućnostima i nemogućnostima u ovom gradu i koliko je nefer roditi se baš u Srebrenici, kako oni gledaju na tragičnu prošlost i koliko ona utiće na njihovu budućnost”, ističe Adrien.

Ono što je zaključio do sada jeste da mladi vole Srebrenicu ali su skeptici prema državi zbog opšteg stanja u kome nema sigurne budućnosti.

“Većina mladih sa kojima sam razgovarao voli ovaj grad ali su ograničeni jer nemaju posla i moraju da odu, što oni ne žele ali vremenom su primorani. Ono što nisma znao jeste to da morate postati član političke partije da biste dobili posao, u Francuskoj nije tako, mnogo je lakše, tako da je za mene to saznanje nešto novo ali i strašno”, priča Adrien.

“U Francuskoj postoji mnogo sličnih mjesta poput Srebrenice, iz takvog jednog dolazim i ja, gdje je sve manje ljudi i posla ali nema mjesta gdje u jednom danu dođe na desetine hiljada ljudi, kao što je slučaj sa komemoracijom u Potočarima, zbog toga je ovo mjesto posebno. Ono što ograničava mlade u Srebrenici jeste to što i oni nose teret žrtve i agresora, to im otežava budući život i utiče na normalan i zdrav odnos prema životu”, objašnjava Adrien.

Na pitanje da li se mladi u Srebrenici i nekom sličnom mjestu u Francuskoj razlikuju rekao je da mladi imaju ista probleme i da svi moraju napustiti svoja mjesta kako bi pronašli posao ili otišli na studije.

Mladi sa kojima je radio intervju i koje je fotografisao obično je sa njima ostvario i prijateljstva, družio se, izlazio i bolje ih upoznavao.

“U Srebrenicu se vraćam već šest ili sedam puta i svaki put mi je bolje, osjećam se kao da je ovo, na neki način, moje mjesto i sve mi je prisnije. Vraćam se ponovo u maju i planiram još samostalnih projekata u Srebrenici”, rekao je na kraju Adrien.

Adrien vjeruje da će po završetku ovog projekta u Srebrenici predstaviti svoju izložbu fotografija u noći, a planira da uradi i film na osnovu razgovora koje je imao sa mladim iz našeg grada.

Autor: M. Kojić

You must be logged in to post a comment Login