Rok grupa Gnijev anđela: 20 godina postojanja

By eSrebrenica.ba on 30. April 2016.@esrebrenica

Povodom dvije decenije duge karijere, razgovarali smo sa momcima iz benda “Gnijev anđela“ iz Bratunca. Branislav Šarac, Bogdan Prodanović i Dragoslav Šarac pričali su nam o svom dosadašnjem radu, autorskim pjesmama, njihovim planovima za budućnost, kao i o humanitarnim svirkama. Pogledajte šta su nam momci iz benda ispričali.

Prije svega, vjerovatno vas svi to pitaju, a mnoge i zanima, zašto baš “Gnijev anđela“? Otkuda ideja za takvo ime?

Branislav: Jeste, mnogi se pitaju otkuda taj naziv. Pa, prvo ja tad nisam znao da postoji pisac Sidni Šeldon i da postoji knjiga “Gnijev anđela“, čak smo skoro našli da sam prvo ja smislio ovaj naziv nego što je knjiga izašla. A sam naziv, pa to je bilo moje razočaranje u ljude, u smislu nema više nekog poštenja, nema časti i obraza, kao nekad prije što je bilo, a sad to poštenje samo usmeno stoji, u praksi toga nema. I onda sam ja razmišljao, eto Bog koji nas je sve stvorio, sad gore negdje sjedi i pita se šta je on to napravio, omašio je totalno. Sve nam dao, ruke, noge, jezik, mozak, a mi ih koristimo u skroz suprotne svrhe. I onda sam ja rekao da su sva ta nebeska bića što su nas stvorila sad gnijevna na nas – u šta smo se pretvorili, a to nije bila prvobitna namjera. E, zato se zove “Gnijev anđela“.

Dragoslav: Takođe smo zadržali u nazivu baš “gnijev“, a ne “gnjev“, jer su naši ljudi počeli da razlikuju jezike, pa govore o srpskom, bosanskom, crnogorskom jeziku. I gdje god mi dođemo, oni pitaju zašto nije “gnjev“, e onda im mi kažemo da su nas baš to pitali ovi iz Bosne, Crne Gore i obrnuto, da vide da je to jedan jezik, da nas razdvajaju bespotrebno.

20 godina nije malo. Možete li izdvojiti neke najbitnije momente koji su obilježili rad benda?

Bogdan: Ima toga puno, recimo meni je upečatljivo bilo kad smo svirali sa Đorđem Davidom, i poslije svirke on je izrazio želju da nas upozna, pohvalio nas, čestitao nam. I Dado Topić nas je najavljivao, to mi je nekako najupečatljivije. I “Rat bendova“ je veliko iskustvo za nas, medijski dosta propraćeno.

Dragoslav: Najupečatljivije je definitivno kad dođeš na svirku i ne očekuješ mnogo od nje, a ona ispadne najbolje moguće. Recimo, kad smo išli na moto-skup u Rumi, ja uopšte nisam očekivao da će biti onoliko posjećeno, da će onoliko ogromna bina biti.

Branislav: Tu u Rumi smo “Divlje jagode“ i mi bili u istom rangu, da tako kažem. Jer mi nismo, kako smo mislili kad smo došli tamo, bili njihova predgrupa, nego smo, zajedno sa njima, bili glavna dva benda i imali svoje predgrupe. To nam je bilo baš drago. Pa nismo očekivali ni sad u Bratuncu kad smo svirali da će biti onoliko ljudi. Čak da mi je neko rekao pola sata pred svirku da će cijeli kafić pjevati, ja ne bih vjerovao, ali mi se nismo čuli od njih, toliko su pjevali.
Takođe, fascinantna mi je bila svirka u Jablanici na festivalu autorskih pjesama, tad smo jedini put išli i svirali samo autorske pjesme. Međutim, tamo kad smo došli, publika je baš dobro prihvatila pjesme.

Da li postoji nešto što biste drugačije uradili iz ove perspektive?

Bogdan: Više bih se posvetio autorskom radu, mnogo sam vremena proveo učeći, sad kad pogledam, možda sam više učio, a manje stvarao muziku. Inače smo mi previše ozbiljno radili tuđe pjesme, jer ako sviramo neku pjesmu, mi to radimo savršeno, do detalja. A možda smo malo zanemarili naš autorski rad. Ali ko zna, možda ćemo sad tek da napravimo prave stvari.

Dragoslav: Ja sam uvijek kritičan, i prema drugima, i prema sebi. Volio bih, recimo, da neke pjesme odsviramo na neki drugi način, da vidimo da li bi možda bile bolje tako.

Pomenuli ste već “Rat bendova“, tu ste imali dosta zapažen nastup. Šta nam možete reći o tome? Kakvi vas utisci vežu sa tim nastupom?

Dragoslav: To je televizijski šou, njima je, kako se meni učinilo, najmanje stalo do muzike, njima je bitno da imaju sponzore i da ih gledaju, najmanje tu ima pravde i muzike. Žiri je bio kao pijuni, sve slušaju šta im iz režije govore i onda oni ponavljaju, čak se i na snimcima vidi da oni slušaju nekoga i onda počinju sa pričom. Ima tu i politike, da je sve pokriveno regijski, da bi dobijali glasove, a muzika je posljednja stvar. Meni je, iskreno, bilo malo i naporno. Sve je to bilo zakazano, mehanički, cijeli dan si na probama, a naveče nastupaš, a treba da budeš svjež, odmoran, tako da mi je čak i drago bilo kad smo ispali, da ne moramo svaki vikend ići.

Bogdan: Nije dobro što smo ispali, to stoji, ali smo ispali bez ijedne kritike, dakle, uz sve pohvale mi smo ispali iz daljeg takmičenja. Na audiciji na nivou cijele BiH mi smo bili najbolji, naiskusniji bend.

Koliko vam se isplatio taj nastup? Jeste li kasnije imali više svirki?

Dragoslav: Jeste, bilo gdje da napravimo neku akciju, odziv je veliki, tako da nam je donekle i taj nastup pomogao, ali su nam neki drugi nastupi i gostovanja donijeli mnogo više.

Šta je tajna uspjeha, recept za toliko trajanje, jer s godinama vi ste sve traženiji? Šta je to što vas je održalo sve ove godine?

Dragoslav: Ljubav prema muzici, definitivno. Uopšte se ne radi o nekoj isplativosti, odemo mi i sviramo nekad maltene džaba, ali znamo da nas ljudi vole, da će nas fino i dočekati. Čak i svirke koje, kao što kažem, maltene džaba sviramo, ne bude džaba, na neki način se uvijek vrati, jer nas čuje neko drugi, pa nas poslije zove. Takav slučaj bio je dosta puta.

Branislav: Mi zapravo odemo zbog publike, ne zbog vlasnika ili para. Treba izgraditi i identitet, da vas ljudi ne zaborave kao ove brojne novokomponovane pjevače, sve su pjesme slične jedne drugima, a zaborave se za mjesec dana.

Svirali ste na mnogim mjestima, prvenstveno u našoj zemlji, zatim u Srbiji, u Crnoj Gori skoro cijelo ljeto provedete… Šta mislite, da li ste na pravi način predstavili Bratunac?

Dragoslav: Jesmo. Mnogi nam kažu kad negdje pomenu da su iz Bratunca, svi znaju, pitaju da li znaju grupu “Gnijev anđela“.

Branislav: U najboljem svjetlu, niko ga bolje neće predstaviti. Evo dokaza: kad ukucaš na YouTube “Bratunac“, izbaciće ti samo rat, ratne zločince, sve najgore, a jedina svijetla tačka u tome smo mi, samo mi izađemo od pozitivnih stvari, da tako kažem.

Odazivate se i pokrećete mnoge humanitarne svirke, svi se sjećamo akcije za našeg sugrađanina Igora Dundića. Kakav je osjećaj kad znate da ste nekome pomogli? Ima li neke razlike kad idete na takvu svirku i ove, da kažemo, obične svirke?

Branislav: Eto baš, meni je ta svirka za Igora bila dosta emotivna. Povrh toga, mi smo skupili više para od svih akcija koje su organizovane za njega. Bilo je koliko ko hoće da ubaci u kutiju, jer bolje je i pola marke nego da ne uđu ako nemaju pare za ulaz.

Dragoslav: Tad se više brinem za odziv ljudi, nego inače kad sviramo. Ja znam, ko nas voli – doći će, a ima onih za koje ne bih ni ja volio da dođu na svirku, ali kad je takva neka humanitarna svirka, baš mi je stalo da dođe dosta ljudi.

U karijeri ste snimali samo singlove. Da li ste nekad razmišljali o snimanju albuma?

Branislav: Treba para za to. Treba da ima neko ko će da stoji iza nas, neka medijska kuća, izdavač. Ali na svirkama nam traže autorske pjesme i svi pjevaju u kafiću. Nismo mi te pjesme ni za koga ni izdali, to je opet za nas i za našu dušu, neke čak nismo mi ni objavili na YouTube, već damo nekome da presluša, on drugome, taj objavi, na nekim pjesmama čak naprave i neki spot.

Dragoslav: Pa dobro, treba para, ali treba i materijala. Nisu same pare toliki problem, to je samo skupa reklama, povod da nas ljudi pozivaju na neke druge festivale.

Koliko imate svirki sedmično?

Bogdan: Obično vikednom sviramo, ali desi se i neki radni dan u sedmici, cijelu zimu smo utorkom svirali u Tuzli, recimo. Ali uglavnom je to vikend i gdje nas pozovu, tu smo.

Posljednja vaša pjesma nosi naziv “Kraj“. Kako ste zadovoljni samom pjesmom, kao i prolazom pjesme kod vaše publike?

Branislav: Pa zadovoljni smo, ne sviđa se svima svaka naša pjesma, sve zavisi od ukusa, ali traže nam i nju i ostale naše pjesme na nastupima. Pjesma “Kraj“ je jedna od rijetkih koje smo baš mi objavili, već smo pomenuli, mnoge pjesme objave drugi ljudi. A i nismo opterećeni pregledima na YouTube, neka je 30 pregleda – neka ih, ali mi je bitno da je tih 30 ljudi odslušalo tu pjesmu. Čak bih volio da se kao jedan pregled računa cijela pjesma kad se odsluša, koliko puta ja uzmem da čujem neku pjesmu pa ugasim poslije 10 sekundi, a računa se kao pregled.

Za kraj, recite nam kako planirate proslaviti 20. rođendan?

Branislav: Ja bih volio, mada bi za to trebalo para, da napravimo neki koncert za pamćenje. Možda ovde u centru grada, da napravimo pravu žurku za sve. Ali trebalo bi izdvojiti za dobro ozvučenje, da uložimo u svirku, sa više kamera da snimamo, sa dronom, pa poslije da kažemo ovo je bilo kad smo proslavljali 20 godina karijere. Da pozovemo sve one koji su jednom bili u našem bendu, takođe neke naše prijatelje da pozovemo da učestvuju. Volio bih da se svako pomene ko je bio u bendu, da se pomenu i oni koji, nažalost, više nisu sa nama. Kažem, volio bih, ali vidjećemo šta će od toga biti.