Remzija Delić u 70. godini obrađuje svoju zemlju

U selu Pećišta, u mjesnoj zajednici Potočari, živi sedamdesetogodišnja starica Remzija Delić.

I pored godina u kojima je pravilo da se povučete od teških zemljoradničkih poslova, uprkos prekoru koji dolazi od strane vlastite djece, ipak pronalazi snage da obradi 50 do 60 dunuma zemlje koje ima u vlasništvu.

U Pećišta se vraća 2002. godine, u porodičnu kuću u kojoj živi sama. Od četvoro djece koje ima, troje živi u inostranstvu, dok jedan sin živi u Sarajevu.

“Šteta je da propada ovolika zemlja, posebno kada čovjek živi na selu. U njivama koje se nalaze u blizini kuće u kojoj živim držim voćnjake, najviše jabuku i šljivu, ali imam i poneko stablo višnje i lješnjaka. Mnogi drže i malinu jer donosi lijepu zaradu, ja imam nešto i maline, ali nju uzgajam samo za svoje potrebe”, rekla je Remzija.

Od jabuke i šljive proizvedenih u vlastitom voćnjaku pravi pekmez i domaće sokove, a višak koji ostvari prodaje i tako ostvaruje dodatni izvor finansiranja. Pored voćnjaka, u neposrednoj blizini svoje kuće, Remzija poseduje i dva plastenika. U jednom sadi papriku i paradajz, dok u drugom uzgaja cvijeće.

“Cvijeće sam uzgajala u prvim godinama poslije povratka. Danas sam smanjila proizvodnju jer nisam u prilici da odlazim na pijacu i da ga tamo prodajem. Svake godine, neko od profesora iz srebreničkog Srednjoškolskog centra, dođe da kupi cvijeće za maturante te škole”, rekla je Delićeva.

Remzija Delić 02

Ove godine je usijala dva dunuma krompira, za svoje potrebe, kako kaže. Međutim, spremna je i povećati usjeve krompira ako se za otkup ove biljke nađe adekvatno tržište. Na svojim livadama kosi i balira sijeno za koje se također nađe neki kupac.

“Posijala sam i sedam dunuma kukuruza ove godine. Kukuruz  sa svojih njiva koristim za ishranu kokoški i tuka, kao i tri ovce koje trenutno imam. Nekada sam držala i bikove. Imala sam dvije ture po pet bikova. Od novca koji sam dobila njihovom prodajom kupila sam dvanaest dunuma zemlje”, dodala je Remzija.

Hvali se svojim komšilukom koji joj mnogo pomaže i izlazi u susret, ali i Remzija njima pomaže. Pokazivala nam je modrice koje ima na nogama, a koje je zadobila dok je pomagala jednom komšiji da ošiša ovce.

Nekada je i sama imala stado od sto ovaca, nažalost, u najezdi bruceloze koja je harala tih godina, odlučila je da rasproda svoje stado. Kaže da joj je jako žao današnje omladine koja ne treba da čeka neku pomoć, već da sama promijeni neke stvari u svom životu.

“Nafake nema ako se bježi od zemlje. Zemlja nas hrani. Hljeb koji jedemo dolazi iz zemlje. Ko hoće da se bori u životu taj će nešto i ostvariti”, poručila je Remza za kraj.

Ova starica, iako sama na velikom imanju, mnogima bi trebala biti primjer šta se sve može postići ako postoji snažna volja.

Piše: Bekir Halilović

You must be logged in to post a comment Login