Pogrešno i opasno liječenje putem interneta

Ljekari upozoravaju da se različite bolesti mogu manifestirati sličnim ili istim simptomima, što dodatno može zbuniti pacijenta.

Ljekari iz regije upozoravaju na rastući trend liječenja pacijenata koji, uz pomoć interneta, sami sebi uspostavljaju dijagnozu prije odlaska u bolnicu i počinju s terapijama tako što bez konsultacija kupuju lijekove u apoteci.

Doktor Branislav Lukač iz beogradske privatne klinike Belmedic ističe da je veoma opasno da neko sam sebi uspostavlja dijagnozu, jer je taj postupak veoma složen i obuhvata uzimanje u obzir svih simptoma, znakova bolesti, laboratorijskih analiza i dijagnostičkih procedura.Ono što ljekari uče mjesecima i godinama, pacijenti pokušavaju riješiti za dvije minute.

Ovo sve, dodaje, osoba bez medicinskog znanja i adekvatne opreme nikako ne može uraditi tačno i pouzdano, “što neminovno vodi do pogrešnog zaključka – pogrešne dijagnoze i, potom, pogrešne terapije”.

“Različite bolesti mogu da se manifestuju sličnim ili istim simptomima, što dodatno može da zbuni pacijenta koji pokušava putem interneta da sam sebi pomogne. Izbor i doziranje lekova je takođe složena stvar i lečenje sličnim, ali ne sasvim adekvatnim, lekovima ili neadekvatnim dozama nekog leka (čak i ukoliko se ‘pogodi’ dijagnoza i pravilno izabere lek) ili u nedovoljno dugačkom vremenskom periodu (primer – lekovi za lečenje tuberkuloze moraju da se piju šest meseci do godinu, ima i brojnih drugih primera) opet neminovno vodi do neuspeha terapije”, kaže Lukač za Al Jazeeru.

Upitna tačnost informacija

Ono što on ističe je pitanje dostupnosti i tačnosti informacija na internetu, naročito na jezicima koji se koriste u našoj regiji, te kvaliteta informacija koje pacijenti razmjenjuju međusobno na različitim forumima.

“Koliko osoba, sa prosečnim obrazovanjem i nedovoljnim poznavanjem stranih jezika, može da nađe pouzdane i tačne informacije na internetu, koji je postao beskrajna šuma informacija, poluinformacija, dezinformacija i reklama?”

Isto mišljenje kao Lukač ima i njegov kolega iz Hrvatske, doktor Mario Malnar iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KOHOM).

Pojam Cyberhondrije

Sve češće se čuje termin Cyberhondria, koji označava prepoznavanje simptoma teških bolesti uz pomoć interneta i stvaranje panike zbog toga. Malnar ističe kako tretiranje bolesti uz pomoć interneta ima dvije strane.
“Uvijek je dobro da je pacijent dobro informiran o svojoj bolesti i stvarima koje sam može napraviti da bi poboljšao sebi prognozu i ishod liječenja, ali i kvalitetu života. Dakako, to se odnosi na savjetovanje putem neta poslije dijagnoze.”
“Prije dijagnosticiranja je za neke kategorije ljudi dobro da se upute u vrste simptoma, no na žalost, prečesto smo svjedočili, kao liječnici, laicima koji su ‘stvarali’ kod sebe simptomatologiju kako bi se bolje uklopili u neku od kliničkih slika za neke bolesti. Na sreću, već malo boljim pregledom i uzimanjem anamneze se mnogi od takvih ‘induciranih’ simptoma mogu podbaciti ili umanjiti na važnosti, no svakako liječniku danas nije lako. Umjesto da pomaže, internet u takvim situacijama dosta odmaže.”

“Kad laik, dakle osoba bez potrebnog medicinskog obrazovanja, sam postavlja dijagnozu, često može napraviti pogrešku, osobito kod kompleksnijih poremećaja, ali i kod jednostavnijih, na primjer influence, čak nevezano za kupovanje lijekova i samoliječenje njima, što smatram također vrlo opasnim. Na sreću, u mnogim zemljama takva praksa je zabranjena, tj. pacijenti ne mogu kupovati lijekove bez ispravnih recepata”, kaže Malnar.

“Dakle, pri tome pacijent može sam sebe uplašiti, ili pogoršati osnovni poremećaj, pogotovo kad se radi o psihičkim poremećajima, imunim poremećajima ili kožnim poremećajima.”

Istraživanje Microsofta

Ovakvi postupci pacijenata slabe autonomiju rada ljekara, upozorava prim. dr. Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore entiteta Federacija Bosna i Hercegovina.

“Ljudi su postali ‘prepametni’. Ono što ljekari uče mjesecima i godinama, pacijenti pokušavaju riješiti za dvije minute. To je ozbiljan problem, koji narušava liječenje samog pacijenta. Dijagnostiku i terapijske procedure ljudi interpretiraju na potpuno nakaradan način, što može ugroziti i njihove živote”, upozorava Drljević.

Američki tehnološki div Microsoft proveo je istraživanje koje je pokazalo da se osobe, poslije samostalnog postavljanja dijagnoze, zaista i osjećaju bolesno – svaki sedmi stanovnik Evrope dijagnozu traži na internetu, a ta brojka se posljednjih godina i povećala, jer se povećao i broj korisnika interneta.

“Najstrašnije situacije oko toga sam svjedočio prije 15-ak godina, kada su pacijenti sami mogli – neoficijelno, naravno – kupiti antibiotike i gotovo sve u nekim ljekarnama.”

Al Jazeerin sagovornik Lukač ističe kako je potrebno zapitati se: Zašto oboljele osobe pribjegavaju “internet lečenju”?

“U vremenu kada je u Srbiji zdravstveni sistem prilično ‘posustao’, a privatno zdravstvo zbog visokih cena usluga nedostupno stanovništvu sa prosečnim mesečnim primanjima od 250 do 300 evra, ljudi iz nužde pribegavaju ‘internet lečenju’ i pokušavaju da se sami snađu”, izjavio je.

Sva tri ljekara smatraju kako uspostavljanje dijagnoze oboljeli moraju prepustiti stručnjacima.

“Ljudi moraju prestati ‘googlati’ bolesti po internetu, to ne samo da im neće pomoći, već im može ozbiljno zakomplicirati njihove zdravstvene probleme”, navodi Drljević.

Izvještaj ljekara

Prema Lukaču, situacija s vlastoručnim liječenjem, uz pomoć globalne mreže, mogla bi se regulirati tako što bi apoteke izdavale lijekove samo uz izvještaj ljekara, u kome je tačno navedena propisana terapija.

“Mislim da su recepti, pogotovo recepti koje lekar opšte prakse jednom mesečno prepisuje hroničnim bolesnicima, nepotrebna administrativna prepreka. Tu se postavlja pitanje opioidnih i drugih psihoaktivnih lekova, koje se mora tretirati odvojeno, a pitanje besplatnih lekova, plaćanja participacije ili plaćanja punog iznosa cene koštanja leka je sociekonomsko i političko pitanje”, ističe.

“Svakako bi trebalo omogućiti pacijentu da, ukoliko ima finansijskih mogućnosti, kupi lek uz izveštaj lekara u kome je tačno navedena propisana terapija. Primer: pacijent hoće da kupi antibiotik u apoteci, bio je na pregledu kod privatnog lekara i dobio izveštaj i propisana mu je terapija, ali u apoteci ne mogu da mu prodaju ili izdaju taj antibiotik jer nema recept od svog lekara opšte prakse.”

Edukacija i prave informacije

Važan aspekt u prevenciji ovakvih slučajeva je, smatra Malnar, edukacija stanovništva te postojanje ispravnih puteva informiranja, “gdje telefonskom konzultacijom pacijent može dobiti pojašnjenja i upute kako si pomoći ili gdje potražiti pomoć”.

“Internet oglašavanje sigurnosnih uputa, oglašavanje zdravstveno prosvjetiteljskih poruka u intervalima za reklama u terminima Dnevnika ili popularnih serija na televiziji tako su bitni. Naravno, pravila o neizdavanju lijeka bez recepta moraju postojati i vrlo strogo se provoditi.”

“Najstrašnije situacije oko toga sam svjedočio prije 15-ak godina, kada su pacijenti sami mogli – neoficijelno, naravno – kupiti antibiotike i gotovo sve u nekim ljekarnama. Praksa u Hrvatskoj od tada je puno postrožena i to se više ne događa. Kazne za farmaceute koji tako postupaju su ogromne”, kazao je Malnar.

 Al Jazeera

You must be logged in to post a comment Login