Pismo drugu u bolnici: Gest bratunačkih učenika i profesora mnoge je rastužio

Prijateljstva su važan dio naših života. To su na svom primjeru pokazali učenici odjeljenja E3, zajedno sa svojim profesorima iz Srednjoškolskog centra Bratunac, poslavši podršku svom drugu Rastku koji je teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći, u junu ove godine.

Ovo je sastav Ane Jokić koji je posvetila svom školskom drugu, a koji vas neće ostaviti ravnodušni:

Dragi Rastko!

Ovim putem ti se obraćamo u želji da sve ono što ne napišemo sačuvamo za ponovni susret sa tobom. Ostavio si nas kao E2, a već sada smo E3. Elita, kako nas ponekad zovu, već je prešla polovinu svog puta i sa sigurnošću korača dalje. Kao i prošle godine nailazimo na poteškoće ili prepreke u vidu elektronike, programiranja i još nekih sitnica. Prelazimo i preko toga. Stariji smo, stvorili smo neke navike i već smo dobro upoznati sa pravilima profesora. Pominjemo te svaki dan, jer, nažalost, dan započinje sa: “Ko nije na času?”. Kada samo ne bismo morali reći da nisi tu. Samo…ne brini, nisi jedini. Hladno je vrijeme, vlada virus i nekim čudom ponovo u našem odjeljenju hvata one koji baš taj dan imaju neki usmeni ili kontrolni. Čudno je, jer tako je bilo i prošle godine, a ne sumnjamo ni za sledeću. Ali nemoj da te plaši, vrati se i vidjećeš da nema razloga za strah.

Druga godina je bila jako naporna i teška, a ti si, ne svojom voljom, na produženom raspustu. Treća godina je, ipak, dosta lakša i nekako smo svi tu jedni za druge. Valjda smo i malo sazreli pa shvatamo neke stvari. Želimo da te uvjerimo u to. Nismo previše ozbiljni, ma čak nismo ni malo, ali… Uživao bi. Sada mijenjamo i učionice i u svakoj te čekamo. Dosta je praznih klupa, stolica, ali ipak kada neko traži tvoju ne damo je nikom. Skoro smo, po prvi put, išli i na sajam knjiga. Vrijeme nas je poslužilo i sve je prošlo kako treba. U autobusu smo, naravno, bili sa još nekim odjeljenjima, ali ipak nismo zauzeli sva mjesta. Čuvali smo i jedno za tebe i uvijek ćemo čuvati, jer vjerujemo da ćemo na sljedeći ići zajedno sa tobom.

U školi je sve po starom. U odjeljenju nas je 23, jer se Igor prebacio u električare. Valjda mu se žuri da što prije završi školu i da prije nas postane maturant, ali mi ćemo bar imati matursku ekskurziju. Da, dobro si čuo. Planiramo te i tu, nemoj nas izdati. Španija se ne propušta. Prije toga dolazi i niz punoljetstava tokom cijele godine. Ko bi rekao da ćemo tako brzo odrasti? Sjećaš li se prvog dana škole? Podijeljeni u grupe, a ipak kao jedno. Ta situacija je još više ojačala vezu među nama i imamo osjećaj kao da se svi znamo cijeli život. Ovo i jeste jedan od najljepših perioda života. Tako bar kažu, a i istina je. Hajde da ga zajedno proživimo. Oporavi nam se brzo, čuvamo ti bezbroj uspomena. Uz tebe smo svi i vjerujemo da ćeš nam pokazati svoju snagu i upornost kao i do sada. Koliko god ti vremena bude trebalo znaj da te čekamo na našem zajedničkom cilju raširenih ruku. Čuvaj nam se.

Voli te tvoje E3, navodi se u sastavu, pismo koje je poslato kao podrška ovom hrabrom momku.

Rastku želimo brz oporavak i povratak u školu, poručili su učenici i profesori Srednjoškolskog centra Srebrenica.

You must be logged in to post a comment Login