O nečemu što je prošlo, a još uvijek postoji

Sveprisutni nacionalizam i sveprisutni šokovi oko fotografija prijatelja različite nacionalnosti. Mene jedino šokira što ljudima je to neka pojava, kao wow jebote one njihove a ona naša i one sve zajedno. I, naravno, komentari na pojave da se podsjetimo da se treba  m r z i t i  onaj ko nije naš. Ko je tu pogrešno odrastao? Moj brat i ja, ili oni mlađi od nas koji mrze mlađe od sebe jer su druge nacionalnosti? Ma, ko bi u mom lijepom gradu mogao pogrešno odrasti? Kad nekome kažem da sam srednju školu završila u Srebrenici, obično prave ,,neprimjetne” grimase jer ne znaju kako da reaguju, pa kasnije pitaju kako je tamo. Jako teško pitanje. Srebrenica je prelijep grad, sa prelijepom prirodom i predivnim ljudima. A nama, omladini, ne može biti bolje. Svi se vole i niko nema para. Neko se ne voli jedino ako je kreten prema drugima. I onda je meni sva ta mržnja među omladinom u najmanju ruku čudna. Odakle dolazi sve to, odakle im silno znanje o ratu? Odakle im, prije svega, to znanje o našima i njihovima, kako to znaju da treba ubiti petnaestogodišnjaka jer je po nečemu drugačiji? Kako dijele i kako, na kraju, prepoznaju podjele i podijeljene? Ljudi koji su izgubili nekoga ili sebe u ratu obično ne uče djecu da mrze. Oni imaju svoju bol, i znaju kako je to kad izgubiš. A ti, koji nisi nikoga izgubio učis djecu da mrze ljude drugog imena jer su „pobili tvoje”. Kad ljude dijeliš na svoje i tuđe, ti nemaš nikoga svog. Nema vaših. Postoji samo vaša skupina idiota koja prlja mlade mozgove izmišljenim čudovištima. U djeci razvijate ono što im ne dolazi po prirodi, umjesto da razvijate njihove talente, snove i ljubav, baš da ne bi više niko izgubio nekoga. Djeca koja imaju isti broj godina, žive na istoj zemlji, koja su fizički, materijalno i psihički slična, ali imaju drugo ime se mrze jer su „njihovi pobili njihove“. Pa, taj tvoj na vlasti krade tvoj narod jednako kao što onaj drugi krade one druge, onaj treći one treće, ostali ostale, ili kako već dijeliš narod, na koliko skupova i oznaka, ne znam. Nemaš nikakvo pravo reći da treba da se nekome nešto „vrati”. Da ako su ubili nekoliko hiljada tvojih treba sad i tvoji njihovih da ubiju toliko. Jer po tome, treba ubiti tebe, pa tvoje dijete da te osveti, pa onda da njega ubiju. Da se „vraća” sve dok ne dođe do zadnjeg samoubistva onoga koji nema kome šta da vrati. I ko bi onda bio kriv za njegovo samoubistvo? Ko će onda kome vratiti, kad nema nikoga? Ko će da se mrzi, kad ubiju tebe i takve, tj. druge takve? Zar vam je jedino zanimanje, lingvisti, da branite nešto vaše, a ne znate osnovna gramatička pravila tog vašeg, a niste nikada normalno razgovarali ili možda čak ni upoznali nekoga koga ne smatrate vašim?

Jebo vas taj nacionalizam.

N.G.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala eSrebrenica.ba

You must be logged in to post a comment Login