Nikad ne gubi onaj ko daje ljubav, već onaj ko ne zna kako da je primi

Niko ko daje ljubav ne trpi gubitak, jer kad se ljubav iskazuje s iskrenošću, strašću i predanošću, to nas čini ljudima koji su dostojni tog uzvišenog osjećanja.

S druge strane, oni koji ne znaju kako primiti ili cijeniti taj neprocjenjivi dar – stvarno trpe mnogo. Stoga, zapamtite da nikada ne treba žaliti zbog toga što ste voljeli, čak i ako se stvari nisu odvijale kako ste željeli. Jer ono što je još gori korak je ne znati kako voljeti ili kako primiti ljubav.

Prva stvar koju treba imati na umu jeste da naš mozak nije prirodno programiran da se nosi s gubicima. To često pokreće paniku, preplavljuje nas, paralizuje nas i često nas uvlači u “dvoranu patnje”. “Za ljubav nema lijeka, ali je ljubav lijek za svaku bol.” – Leonard Cohen

Kao ljudi, genetski smo programirani da izgrađujemo međusobne veze i emocionalne povezanosti koje nas čine osjećajnima i sigurnima. Ovo naslijeđe preživljavanja kao vrste vodi nas prema “povezivanju”. Zato gubitak, razdvajanje ili čak nesporazum mogu aktivirati alarm u našem mozgu koji nas odmah stavlja u stanje “emocionalne krize”.

Još jedan složeni aspekt ove teme je način na koji se nosimo s ovakvim gubicima. S neurološkog ugla, stresni hormoni se oslobađaju brzo, često izazivajući poznato “slomljeno srce”. Međutim, s emocionalnog i psihološkog ugla, ono što mnogi doživljavaju je mnogo dublje.

Osjećamo ne samo tugu zbog gubitka ljubavi, već i gubitak energije, životne snage. Sve emocije, svi snovi i nade koje smo dijelili s tom osobom često nestaju, ostavljajući nas osjećajima praznine, suhoće iznutra… Stoga se postavlja pitanje: kako ponovno voljeti ili se otvoriti prema ljubavi kada je srce ispunjeno prašinom loših sjećanja? Odgovor leži u suočavanju s takvim trenucima na nov i drugačiji način.

Davanje ljubavi ili izbjegavanje nove ljubavi Svi smo mi mješavina osjećaja i iskustava iz prošlosti, proživljenih emocija, skrivenih gorčina i zakopanih strahova. Kada ulazimo u novu vezu, to ne radimo s praznom pločom ili tako da bacimo sva prethodna iskustva.

Sve to ostaje u nama, a način na koji se nosimo sa svojom prošlošću odražava se na našem sadašnjem emocionalnom životu. “Radije voljeti i izgubiti, nego nikada ne voljeti.” – Alfred Lord Tennyson Tako, činjenica da smo doživjeli izdaju ili da je ljubav nestala iz srca partnera, mijenja način na koji gledamo na svijet. Intenzivno davanje ljubavi tokom određenog perioda, a zatim praznina i zatvaranje u “sobu uspomena” često transformira našu ličnost i daljnje ponašanje.

Sumnjičavost i strah postaju dominantni, često praćeni stavom “bolje ne voljeti nego patiti”. Ipak, nikada ne bismo trebali žaliti zbog toga što smo voljeli, čak i ako to nije dovelo do trajne sreće. Upuštajući se u ljubav, rizikujemo sve ili ništa za tu osobu. I upravo ta djela, koja činimo s ljubavlju i predanošću, čine nas ljudima sa karakterom.

Živjeti znači voljeti, a voljeti dodaje dubinu i smisao našim životima, bilo da je riječ o poslu, hobijima ili osobnim i emotivnim vezama. Ako se odreknete ljubavi ili se kajete zbog svojih iskustava, zapravo se odričete onoga što je najbolje u vama, piše Sve za ženu.

You must be logged in to post a comment Login