Perspektivan golman: Nadija ponovo pozvana u Reprezentaciju BiH

Nakon što je četiri godine bila u nižim selekcijama u ženskoj fudbalskoj reprezentacija Bosne i Hercegovine Nadija Golubvić (15) je ponovo je pozvana, ovog puta za (U-17).

Poziv za nastup za žensku fudbalsku reprezentaciju BiH (U-17) stigao je prije par dana u sklopu kojeg će Nadija braniti na prijateljskim utakmica protiv selekcije Rumunije, od 6. do 12. avgusta u Aradu.

„Ranije sam već četiri puta bila na kampovima i pripremam koje organizuje Reprezentacija BiH. U februaru sam nastupila za selekciju (U-15) i mislim da su prepoznali i pozvali me na turnir u aprilu gdje sam ponovo opravdala u selekciji (U-16) i dobila priliku da nastupim i za (U-17)“, rekla je Nadija.

Foto: SFK „2000“ Sarajevo“

S obzirom na to da je prošla nekoliko selekcija u reprezentaciji i da je pozivaju u starije selekcije govori da se radi o izuzetno talentovanom sportisti koji naporno radi na sebi.

Ona kaže da za sve zaslužen predan rad, kako na terenu tako i u školi, a da su joj najveća podrška roditelji koji vjeruju u njenu ljubav prema fudbalu i u tome je podržavaju, a ona ima snove na kojima radi.

“Važno je da imamo snove i da nikada ne odustajemo od njih”, poručila je Nadija.

Trenutno je sa svojom ekipom SFK „2000“ Sarajevo“ na pripremama u Ljubuškom sa kojima je nastavila saradnju, a nakon osnovne škole u Srebrenici srednju će nastaviti u Sarajevu.

Foto: SFK „2000“ Sarajevo“

“Izuzetno mi je drago što ću nastaviti u SFK ‘2000 Sarajevo’ jer imam odlične uslove za rad i razvoj, a dodatno će mi olakšati i to što sam primljena u Maarif Schools u Sarajevu za koju sam dobila stipendiju”, rekla je Nadija.

Nadija je prije osam godina počela da trenira fudbal, četiri godine je trenirala u FK „Guber“ Srebrenica i isto toliko u SFK „2000“ Sarajevo“. Takođe, trenirala je košarku u ŠK „Guber“ u Srebrenici, nakon čega i u Ljuboviji u Srbiji koju je okončala na kraju sezone i odlučila se za fudbal.

Tokom osnovne škole trenirala je fudbal i košarku u četiri grada i dvije države i njeno vrijeme bilo je popunjeno obavezama, kako sportskim tako i školskim.

Na kraju Nadija kaže da će joj nedostajati porodica, prijatelji i Srebrenica, ali da je takvu odluku morala da donese i slijedi svoje snove koje osim što sniva, svakodnevno radi na njima.