Muzejska zbirka Narodne biblioteke Srebrenica

Muzejska zbirka Narodne biblioteke Srebrenica nalazi se u zgradi Kulturnog centra u Srebrenici. Prvi korak na politici razvoja kulture u muzeološkom smislu učinila je skupština opštine Srebrenica donošenjem Odluke o društvenoj opravdanosti za osnivanje i rad Muzejske zbirke u Srebrenici iz 1985. godine. Od tada pa do danas glavni cilj Muzejske zbirke je da muzejski materijal bude prikupljen, sačuvan, proučen i pristupačan javnosti. Neistražena srebrenička dalja i bliža prošlost pruža za to realne mogućnosti.

Stalnom postavkom slika “Srebrenica kroz vijekove”, izložbom slika Sava Derikonjić “Osaćanski neimari”, crtežima i malobrojnim arheološkim i etnološkim eksponatima pokušali smo prikazati kontinuitet života na ovom području. Ovim postavkama  pokušavamo prikazati urbani, privredni i demografski razvoj Srebrenice kao i sve druge segmenta života u praistorijskom, antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austro-ugarskom i savremenom dobu.

ISTORIJSKA IZLOŽBA

Stalna postavka „Srebrenica kroz vijekove“ na deset panoa kroz fotografije, crteže i tekst prikazuje razvoj Srebrenice od praistorije do savremenog doba.

Do sada je na području Srebrenice i srednjeg Podrinja evidentiran veći broj praistorijskih nekropola iz bronzanog i željeznog doba kao što su: Podčauš, Crvica, Liješće, Bjelovac i Kravica.

Izvorna građa govori da su pre dolaska Rimljana Srebrenicu sa širom okolinom naseljavali pripadnici ilirskog plemena Dindara.

Rimljani su osnivali nova naselja na području srednjeg Podrinja .

Najveći značaj je steklo ono koje se nalazilo na mjestu Gradina kod Sasa i zvalo se Domavia. Naselje je bilo smješteno na manjoj zaravni (Gorni grad). Domavija je nastala i razvijala se kao tipični rudarski grad pa se tu razvilo jako privredno i upravno središte Zbog veličine i značaja tih rudnika, te obilje srebra koje se iz njih crpilo, Rimljani su čitavo ovo područje nazvali Argentaria (Srebrenišće).

Domavia je imala sve odlike standardnog rimskog grada : gradsku vijećncu ( curia), gradsku tržnicu (macellum), sudnicu (tribunal) i terme(balneum).

Kao predgrađe tvrđave Srebrenik, Srebrenica se prvi put pominje u istorijskim izvorima 1352.godine.

Srebrenica je bila glavni centar eksploatacije srebra i olova . Tu su se od domaćeg srebra kovali srebrenički bosanski groši.

Naseljavanje južnoslovenskih plemena na Balkanske prostore započelo je u VI a završeno sredinom VII vijeka. Od XI do XV vijeka šire područje Srebrenice ulazi u sastav srednjevjekovnih župa: Vratar, Birač, Osat i Trebotić. Po srebru čitava je zemlja u srednjem vijeku dobila ime Bosna Argentina.

U osmanskom periodu nastavljena je eksploatacija srebra u Srebrenici. Iz istorijskih izvora je poznato da je u Srebrenici u XVI vijeku postojala i kovnica akči (turskog novca). Međutim krajem XVI vijeka eksploatacija srebra je potpuno obustavljena. Za vrijeme osmanske uprave ( 1776. godine) popravljena je tvrđava Srebrenik a uporedo sa njom sagrađena je još jedna tvrđava u Srebrenici , današnji donji grad.

Od zanata su bili zastupljeni: stolari, kalajdzije, kazandzije, kovači, grnčari, abadzije, opančari, samardzije i drugi.

Procvat rudarstva u srebreničkom kraju bio je u XIV i XV vijeku a vezan je za njemačke rudare Sase koji su u to vrijeme vodili rudarske poslove u većini mjesta srednjovjekovne Bosne. Sasi su svojim dolaskom oživjeli rimske kopove, od kojih je prvi bio u Sasama .

  Nakon austro-ugarske okupacije 1878. godine Bosna i Hercegovina je podijeljena na okruge i srezove. Srebrenica je pripadala tuzlanskom okrugu i postala je središte sreza. Za vrijeme austrougarske uprave u Srebrenici je izgrađeno više industrijskih i javnih objekata kao sto su : fabrika okera, bolnica, novi konak-uredska zgrada, škola i upravna zgrada Gubera.

  Stare fotografije Srebrenice , kotarskog vijeća, domaćičke škole, zanatskog udruženja i fudbalskog tima iz 1939. godine upotpunjuju ovu izložbu.

Rimski spomenici na području opštine Srebrenica

Veliki značaj za izučavanje rimskog perioda ovog kraja imaju i spomenici kultu. Najveći broj kultnih spomenika je predstavljen natpisima. U njima se vjernici obraćaju ovom ili onom bogu kojem iskazuju zahvalnost ali ima i nekoliko spomenika čisto kultnog karaktera. Oni su stajali u hramu i služili kao instrument pri obavljanju kulta . Takvog karaktera je brončana ruka boga Sabazija ( Gradina-Domavia). Ima oblik ljudske šake na kojoj su reljefno prikazani likovi raznih životinja ( zmija, kornjača, gušter i žaba ) sa šišarkom na vrhu palca. Prilikom vjerskog obreda ruka se stavljala na motku i prikazivala vjernicima.

U Gradini je pronađena jedna brončana statuica koja prikazuje krilatog Genija. Nažalost, oba nalaza možete vidjeti samo na fotografijama.

Najstarije naselje , na području srednjeg Podrinja, je ono koje se nalazilo u Skelanima. Dugo vremena je bilo administrativno središte čitavog regiona. Zahvaljujući svom položaju brzo se razvijalo pa je u drugoj polovini prvog vijeka nove ere ( doba Flavijevaca ) steklo status municipija (grad sa autonomnom upravom ). Vjerovatno je to bilo pod carem Vespazijanom , između 69 i 79 godine. Naziv tog rimskog grada bio je Municipium Malvesiatium.

   U to doba u Skelanima podignute su počasne baze rimskim carevima: Antoniju Piju , Septimiju Severu, Karakali, Marku Aureliju.

  Na osnovu natpisa na žrtvenicima poznato je da su postojali hramovi posvećeni : vrhovnom bogu Jupiteru, Kapitolskoj trijadi ( Jupiter, Minerva, Junona ), bogu šuma Silvanu , bogu rata Marsu, Liberu , istočnjačkom kultu boga Mitrasa kao i zaštitnicima ljekara grčkim božanstvima Eskulapu i Higiji.

U arheološkom istraživanju 2008 godine u Skelanima su pronađeni ostaci luksuzne reprezentativne građevine sa podnim grijanjem ( hipokaust ) i podnim mozaikom zadivljujuce ljepote, izuzetnog kvaliteta i dobro očuvan. Ponovo je pronađen „ muzej pod zemljom“ sa 80 rimskih spomenika koje je pre 112 godina poznati arheolog Karlo Pač sakupio sa namjerom da odnese u Beč. I kako to obično biva „nije kome je rečeno , već kome je suđeno“ Skelanima je ostalo ovo bogato kulturno-istorijsko naslijeđe.

U muzeju su izloženi fragmenti reljefno ukrašenih spomenika, dijelovi kapitela, baze stubova, ostaci fresko slikarstva, fibule, rimski novčići kao i fotografije sa istraživanja

Lokaliteti stećaka na području opštine Srebrenica

Među spomenicima kulturne baštine u Bosni i Hercegovini posebno mjesto zauzimaju kameni nadgrobni spomenici—Stećci. Osnovni oblici su im : ploča, sanduk i sarkofag . Obično se pripisuje pripadnicima jeretičke Crkve Bosanske ( bogumilima) ali su i pripadnici drugih vjerskih zajednica (katolici i pravoslavni)  obiljezavali svoje grobove ovom vrstom spomenika. Na području Srebrenice nalaze se 43 lokaliteta sa ukupno 815 stećaka.

ETNOLOŠKA IZLOŽBA

  Etnološka izložba ima za cilj da prikaže razvoj i oblik narodne kulture žitelja ovog kraja. Nalazi uglavnom potiču iz perioda s kraja 19. i početka 20. vijeka i prezentuju različite klasne, vjerske, geografske i druge osobenosti. Ručno tkani vuneni ćilimi i tradicionalna narodna nošnja( muška i ženska, ljetna i zimska, svečana i svakodnevna) , prikaz su prave umjetničke maštovitosti žena i djevojaka toga vremena.

  U etnografskom dijelu izložbe prikazana je materijalna kultura , uglavnom, seoskog područja . Ratarstvo, stočarstvo i voćarstvo, kao osnov privređivanja , dali su osobit pečat cijelokupnom životu i kulturi ovog kraja. Tradicionalna obrada zemlje obavljana je stočnom zapregom, drvenim plugom, drljačom i motikom. Od ratarskih kultura najviše se uzgajao kukuruz i pšenica, manje zob, ječam i raž. Vršidba se obavljala na guvnu i vršilo se konjima.

  Osatski zubuni su po nekim svojim elementima izuzetni jer u njihovim spiralnim tehnikama ukrašavanja nalazimo sličnosti sa spiralnim ornamentima na stećcima u Bosni. Na osnovu toga kao i na osnovu  kape „ roge „ pretpostavlja se da je Osatsko stanovništvo starosjedalačko. U muzeju je izložen tkalački stan , ponjave , ćilimi i nošnja (srpska i bošnjacka ), kao i dijelovi tih nošnji. Prikazan je i dio enterijera gradske bosanske sobe sa karakterističnim inventarom (sećija, mangala, ibrici, plehani tanjiri, serdžade, jastuci, sehara i drugo)

IZLOŽBA SLIKA SAVA DERIKONjIĆA  “OSAĆANSKI NEIMARI „

Osat je oblast sa lijeve strane Drine između Višegrada i Srebrenice i pominje se kao župa još u srednjem vijeku.

  Najautentičniji i najsavršeniji tip folklorne arhitekture jeste kuća brvnara .  Brvnara je građevina čiji su zidovi sklopljeni od drvenih talpi vodoravno poređanih jedne iznad drugih i užljebljenih na uglovima zgrade u čvrstu međusobnu vezu. Pošto su ih gradili uglavnom neimari iz Osata dobile su naziv brvnare Osaćanke. Naglašeno strmi krov bio je gotovo uvjek pokriven šindrom. Kapić – završetak dimnjaka, predstavlja elemenat prepoznatljivosti  Osaćanki. Osim kuća Osaćani su gradili i crkve i džamije. Dekoracija ulaznih vrata je i jedinstven primjer u našem starom graditeljstvu. Ova vrata nisu rađena kao stolarska već su ornamentisane cjeline formirane kao zasebne ploče koje su kasnije prikivane na daščanu podlogu. Standardne teme ružinog cvijeta , sunca, pčelinjeg saca, rombova i prepleta vinove loze, čine ova vrata prepoznatljivim i dosta modernijim od vremena u kome su nastala. Graditelji ovih kuća su imali svoj jezik – banjački  ili dunđerski, kojim su se samo oni sporazumjevali tako da ni gazda kome su radili nije znao šta pričaju. Taj jezik se prenosio sa koljena na koljeno tako da ga danas zna mali broj ljudi.

Muzejska zbirka Narodne biblioteke Srebrenica

www.srebrenica-nb.com

Tel/fax : +38756440899

E-mail: nbs.srebrenica@gmail.com