Mostar, grad mostova, tišine i spoj Istoka i Zapada

Let’s travel nastavlja uspješna putovanja, i put u Mostar ispunio je očekivanja u potpunosti. Oko 40 putnika krenulo je u ranim jutarnjim časovima iz Bratunca i Srebrenice, usput su nas čekali ljudi iz Konjević Polja, Milića i Vlasenice. Bilo je ljudi različitih dobi, od 7 do 77 godina, kako se to kaže.

Usput smo odmarali na tri mjesta – u Kladnju, Konjicu i Jablanici, gdje smo imali priliku posjetiti Muzej “Bitka za ranjenike na Neretvi“, koji je otvoren 1978. godine, na 35. godišnjicu Bitke na Neretvi, a vidjeli smo i most koji je srušen 1943. godine, po zapovijesti Josipa Broza Tita.

Svi vjerovatno znaju za istorijsku priču o bici za preko 4.000 ranjenika, kada je Tito naredio da se sruše mostovi, da bi se neprijatelj zavarao.

Partizanske jedinice našle su se krajem februara te 1943. godine potpuno opkoljene u dolini rijeke Neretve. Tada je, u tim teškim trenucima, Josip Broz Tito naredio da se svi mostovi sruše, kada su i srušena četiri mosta na Neretvi i jedan na rijeci Rami. I žrtva se isplatila. Njemački komandanti, zavarani, naredili su koncentraciju vojne snage u dolini rijeke Vrbas, međutim, proboj su partizani izveli preko rijeke Neretve u Jablanici.

Po humanosti da se ne ostavi nijedan ranjenik, želji i volji da se istraje i Brozovoj strateškoj zamisli, ova bitka je ušla u sve vojne udžbenike.

Uz sve odmore i pauze, u Mostar smo stigli prije 11.00 časova, kada je dogovoren polazak natrag u 17.00 časova, do tada smo imali slobodne aktivnosti.  Naravno da smo svi posjetili Stari grad, koji potiče još iz vremena Turaka, i Stari most.

Prvo što se da primijetiti jeste da ovaj grad ima dosta kafića i restorana, u kojima možete potražiti spas od vrelog hercegovačkog sunca i ugrijanog betona.

Šarm starina, naročito ovih dijelova oko Neretve, zarobe nas pogledom i zvukovima, da bismo mogli satima stajati i… samo stajati i uživati.

Stari most se nalazi u centru Starog grada, a sagrađen je između 1557. i 1566. godine i djelo je turskog graditelja Hajrudina. Most je srušen 1993, da bi nakon obnove, 2004. godine, uvršten u svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine.

Prisustvovali smo i tradicionalnom skakanju sa mosta, koje ima jako dugu istoriju.

Stari most nije jedina atrakcija ovog mjesta. Na desnoj strani nalaze se brojne džamije, počev od nasjtarije u Mostaru – Ćejvan-ćehajine džamije, koja je izgrađena 1552. godine, pored nje, tu je i Koski Mehmed-pašina džamija, jedina koja je sačuvala prvobitnu boju i dekoraciju zidova, kao i Karađoz-begova džamija, najmonumentalnija islamska građevina u Hercegovini.

Pored džamija, znamenitosti Mostara su i Biščevića kuća, poznatija kao Biščevića ćošak, Kajtazova kuća, nacionalni spomenik “Muslibegovića kuća”, sinagoga Templ, kula Tara, kula Herceguš, Askerska džamija, Biskupski ordinarijat, Muzej Hercegovine, Šantićeva ulica, katoličke crkve – Franjevačka crkva Svetog Petra i Svetog Pavla, katedrala Marije Majke Crkve, jedna od četiri katoličke katedrale u državi, Stara pravoslavna crkva i Nova pravoslavna crkva.

Oko Starog mosta sa obje strane nalaze se tezge, gdje možete pazariti šta vam je volja – džezve, šolje, marame, torbe, magnete, nargile, odjeću, izbor je zaista veliki, a odluka je samo na vama.

Ipak, iako je veliki broj turista koji dolaze neprestano i na Stari most i posjećuju ostale znamenitosti, iznenađuje tišina ovog grada. Dosta je mirno, ljudi su predusretljivi, hoće da objasne gdje se šta nalazi u njihovom gradu, na pijaci može da se cjenka… svima bismo preporučili obilazak Mostara.

Na kraju, teške volje krenuli smo natrag, i uz dvije pauze od petnaestak minuta, svi smo kod svojih kuća bili oko 22.00 časa.

Iako je put dosta naporan, jer se dugo putuje, vrijedilo je, pa jedva čekamo sljedeći dolazak u Mostar!

Piše: Dragana Vučetić

You must be logged in to post a comment Login