Mladi pisac o kome se priča

Mlad je. Postigao je ono što mnogi stariji nisu. Student je treće godine Ruskog i srpskog jezika i književnosti. Dobio je nagradu za najboljeg mladog pisca na teritoriji BiH za 2008. godinu. Živi i stvara u Bratuncu. Danas vam donosimo priču o Miladinu Trišiću.

Ovaj mladi čovjek se pisanim stvaralaštvom počeo baviti rano, u osnovnoj školi je napisao svoje prve pjesme. Većina njegovih lirskih radova objavljena je u raznim časopisima, zbornicima i drugim književnim izdanjima. Ponosni je vlasnik velikog broja nagrada za svoja poetska djela.

“U šestom razredu sam se ozbiljnije posvetio pisanju, i to na nagovor nastavnice Slobodanke, prije toga sam se više bavio likovnim stvaralaštvom, u srednjoj školi sam malo pauzirao jer sam počeo raditi na radiju kao voditelj i urednik, a sada život ne mogu zamisliti bez pisanja“, kazao je ovaj mladi pisac.

Uglavnom je pisao pjesme, a razvojem interneta, kada je mogao da prati konkurse za kratke priče, počeo je i njih da piše, a naziv prve novele “Vjetrovi sudbine“ dao je i svojoj prvoj objavljenoj zbirci.

Inspiraciju nalazi uvijek, na neki način u svemu što ga okružuje, ali najviše u ljudskim sudbinama.

“Sve zavisi kako ko vidi sve što ga okružuje, neko to vidi kao nebitno, svakodnevno, a neko nešto po čemu se može napisati i pjesma, i priča, čak i roman“, kaže Miladin.

Kao nagrada za višegodišnji poetski i prozni rad, uslijedila je njegova prva zbirka “Vjetrovi sudbine“, nedavno promovisana i u Bratuncu i na Palama, gdje Miladin studira.

U zbirci je sakupio sva svoja razmišljanja, maštanja i zapažanja o ljubavi, sudbinama, prijateljstvu i neobičnim životnim anegdotama.

“Vjetrovi sudbine“ je zbirka pjesama, uz četiri prozna teksta, kratke priče. Ono što vezuje njegove pjesme jeste ljubav i nostalgija.

“Kroz sve moje pjesme proteže se ljubav prema svemu što nas okružuje, ali i nostalgija. Mnogo volim i Sarajevo, i taj grad mi je velika inspiracija. Mnogo čitam, gledam serije, filmove, najviše epohalne, i u tome me neki detalj podsjeti na nešto što bih mogao pisati“, priča Miladin.

U skorije vrijeme planira još neku promociju svoje zbirke, i dalje piše, sprema svoj debi roman “Tajna višegradske ćuprije“, a u nekim budućim vremenima htio bi da pokuša da organzuje manifestaciju “Bratunačka ljeta poezije“, gdje bi se, između ostalih, predstavljali bratunački mladi talenti.

“Svjedoci smo mnogih tužnih, tragičnih dešavanja danas, a ja pisanjem pokušavam sve tragične priče da preobratim i predstavim kao srećne okolnosti, odnosno da i ono što izgubimo ne utiče previše na nas, tačnije da se potrudimo da to što lakše prevaziđemo, šta god da se dogodilo – dogodilo se da razlogom, i obrnuto. Na kraju krajeva, pišem da jednog dana iza mene ostane nešto vrijedno pomena“, rekao je perspektivni Miladin Trišić.

Piše: Dragana Vučetić