Mevlija Malić piše knjigu o svojoj životnoj tragediji

Mevlija Malić iz Potočara odlučila je da svoju životnu tragediju i sve one nedaće kroz koje je prošla i prolazi pretoči u knjigu na kojoj radi već nekoliko godina.

Iako je ideja za ovim djelom nastala još prije 20 godina, svoje prve zapise Mevlija je odlučila uništiti, da bi 2010. godine, po povratku u svoju rodnu kuću, ponovo nastavila sa pisanjem.

„U ratu sam izgubila oca i brata i za mene je život praktično stao u tom trenutku. O nekim stvarima je teško pričati. Lakše mi je bilo da svoju bol prenesem na papir, nego da tražim razumijevanje od ljudi“, kaže Mevlija.

Zbog niza drugih životnih nedaća koje su je zatekle, ponovo je potražila prijatelja kojem se može jadati i ponovo je uvidjela da to može biti samo papir.

„Knjiga je o cijelom mom životu. O ocu i bratu, majci koja je umrla 1997. godine, ali i o sretnom djetinjstvu. Moji roditelji su bili siromašni ljudi, ali su se trudili da mi, djeca, imamo sve. Danas živim sama u porodičnoj kući i, vjerujte mi, mnogo sam nepravde preživjela“, rekla je Mevlija.

U svoju porodičnu kuću vraća se 2009. godine. Svoju životnu egzistenciju osigurava radeći sezonske poslove, pletući odjevne predmete, ali čisti i tuđe kuće.

„Tražila sam posao u svakoj firmi koja se otvarala u Srebrenici, ali i pomoć od opštine. U prve tri godine, na godišnjem nivou, dali su mi od 50 do 100 KM. Bilo je teških perioda kada sam pet kifli jela sedam dana“, kaže Mevlija.

Knjiga o tragediji, ali i o današnjoj nepravdi za koju kaže da joj je gora od svih onih godina rata, danas je napisana u nekoliko svesaka i na preko 200 strana. Iako još nije gotova, Mevlija se nada da će uskoro svoje zamisli privesti kraju.

„Žao mi je što nemam nikog da stane iza mojih leđa i što oni kojima se obratim za pomoć ignorišu moje zahtjeve. Plašim se završiti ovu knjigu jer mislim da bi mogla naštetiti nekim ljudima, a koji bi mogi meni naštetiti“, dodala je Mevlija.

Ona kaže da je svoje bilješke pokazala nekolicini novinara i da su se neki ponudili pronaći izdavača njene knjige, ali, kako kaže, još je rano da se govori o nekim stvarima koje je još uvijek mnogo bole.

Mevlija u porodičnoj kući, u kojoj je nekada živjelo pet članova njene porodice, danas živi sama, a jedino njeno društvo, osim knjige na kojoj piše, jeste pas Lesi.

Piše: Bekir Halilović