Međunarodni praznika rada u BiH više nije dan borbe za radnička prava

Bosna i Hercegovina je država koja prednjači po broju nezaposleni, ali danas je to drugačija slika kada zaposleni i nezaposleni slave 1. maj, Međunarodni praznika rada i borbe za radnička prava.

U okolini Srebrenice i Bratunca sva izletišta uz Drinu i jezeru Perućac su puna mladih i starih koji uz roštilj, piće, lijepo vrijeme i uživaju u današnjem danu.

Ove godine sindikati nisu organizovali nikakve sadržaje ni u ovim opštima, ali ni na nivou entiteta i države nije skrenuta pažnja na položaj radnika što govori da su radnici zadovoljni sadašnjim položajem, pravima i primanjima, a 11. maj, Međunarodni praznika rada, više nije dan borbe za radnička prava.

Tradicija organizovanja uranaka i velikih zabava je zaboravljena, a druženje i proslavu današnjeg dana, u vlastitoj režiji, organizuju mladi na Rajskoj plaži, uz rijeku Drinu, jezero Perućac i mnogobrojna prirodna okruženja u Bratuncu i Srebrenici.

Da li znate zbog čega se proslavlja 1. maj u svijetu?

Mnogi od nas, pa i nezaposleni, počeli su sa pripremama za “svečano” obilježavanje 1. maja, praznika rada. Sretniji su proslavu ovog dana organizovali mjesecima ranije, manje sretni čekaju zadnji trenutak ili neki slučajan spasonosni poziv da se negdje ode posjediti.

U subotu, 1. maja, 1886. godine stotine hiljada američkih radnika izašlo je na ulice da bi zahtijevali prihvatanje osmočasovnog radnog dana. Američki grad Čikago bio je centar ovog radiničkog pokreta. Veliki broj radnika ovog grada, njih 50.000, bilo je u štrajku uoči 1. maja, da bi im se već sljedećeg dana pridružilo novih 30.000 radnika, što je dovelo do značajnog zastoja u proizvodnji.

Prva dva dana nije bilo nasilja, ali u ponedjeljak, 3. maja, izbila je tuča u Mc Cormick Reaperu u kojoj je učestvovalo na stotine radnika od kojih su jedni bili članovi sindikata, spriječeni da dođu na posao i drugih koji nisu pripadali sindikatu, a koje je ova kompanija zaposlila umjesto radnika koji su štrajkovali.

Dobro naoružana policija umiješala se u ovu tuču u kojoj je ubila 4 člana sindikata, a mnoge povrijedila. Nakon ovog incidenta, grupa predvođena Augustom Spajsom i Albertom Parsonsom, pozvala je radnike da se sami naoružaju i da u utorak uvečer, 4. maja, učestvuju u masovnim demonstracijama. Među demonstrantima bila je osoba koja je ubila 7, a ranila 67 policajaca.

Nakon suđenja i optužbi za ovaj zločin, 11. novembra 1887. godine četvorica demonstranata, uključujući Parsonsa i Spajsa, bili su pogubljeni. Na Prvom kongresu 2. internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno je da se 1. maj obilježava kao zajednički praznik svih zemalja, dan na kojem radnička klasa treba da utvrdi jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost.

Nakon socijalističke vladavine, na našim prostorima ovaj datum se obilježavao i slavio kao veliki praznik. U svijetu se ovaj dan obilježava demonstracijama u kojima se skreće pažnja na prava radnika.