Nezaposlenost mladih je postao najveći problem u državi

Nezaposlenost mladih je, može se slobodno reći, najveći problem u državi u posljednih nekoliko godina.

Prema svim istraživanjima na temu maldih, uvijek se izdvajaju dva ključna problema, a to su ogromna nezaposlenost i izrazita neaktivnost populacije dobi od 15 do 24. godine. Razlozi zbog kojih je veliki procenat neaktivnih među mladima, a posebno među studentskom populacijom, su višestruki. Svakako da su najdublji korijeni u nerazvijenoj ekonomskoj strukturi i smanjenim prilikama za zapošljavanje, u obrazovnom sistemu ali i u istorijskom naslijeđu i tradiciji gdje je uobičajeno da roditelji izdržavaju djecu sve dok studiraju.

Statistički podaci, međutim, pokazuju i to da su mladi u Bosni i Hercegovini posebno ranjiva kategorija na tržištu rada obzirom da je stopa njihove nezaposlenosti čak dva do tri puta veća od stope ukupne nezaposlenosti.

Marko Martić, izvršni direktor Centra za istraživanja i studije GEA navodi da je nezaposlenost mladih  ozbiljan problem o kojem se, istini za volju, sve više govori i piše u posljednje vrijeme, ali očito premalo radi da bi se on riješio.

“Čini se da donosioci politčkih odluka nemaju dovoljno izgrađenu svijest o tome da je pitanje mladih ujedno i pitanje budućnosti BiH, odnosno, oba njena entiteta. Jednostavno, društvene zajednice koje masovno napuštaju mladi vremenom gube svoj smisao. Mi smo nažalost već sada svjedoci da se život gasi u brojnim ruralnim područjima širom BiH uz alarmantne podatke o odlasku mladih, čak i iz urbanih područja”, navodi Martić.

Prema njegovim riječima, negativna kretanja na tržištu rada u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina najviše su pogodila populaciju mladih imajući u vidu da je stopa njihove nezaposlenosti rasla čak dva do tri puta više u odnosu na stopu ukupne nezaposlenosti.

Kako nam je rekao, statistika rada upečatljivo ukazuje na tri ključna problema:

• ogromnu nezaposlenost mladih od čak 60%i;

• izrazitu neaktivnost (više od 50% mladih ljudi je ekonomski neaktivno –

nema posao niti ga traži); i

• dugotrajnu nezaposlenost gdje preko 50% mladih koji traže posao ne mogu

doći do zaposlenja duže od godinu dana

Prema tome, očito je da na tržištu rada postoji ozbiljan nesklad ili mismatch između ponude i tražnje.

“Isti takav nesklad postoji i u onome što mladi nakon završenog formalnog obrazovanja očekuju od tržišta rada i poslova koji im se nude. Ako znamo da obrazovni sistem dominantno utiče na kvalitet ponude rada a ekonomija na obim i kvalitet tražnje za random snagom, onda nam je jasno gdje su ključni uzroci problema. Zabrinjava, međutim, što konkretne mjere i aktivnosti izostaju,  strategije zapošljavanja se prepisuju tako da na vidiku nema najava nekog ozbiljnijeg zaokreta. To je veoma porazno”, objašnjava Martić.

Sručnjak za tržište rada Erol Mujanović izjavio je ranije za BUKU da je položaj većine mladih krajnje nezavidan, a najbolji pokazatelj stanja jesu ankete koje se sprovode među mladima i koje ukazuju da od 60% do 70% mladih želi napustiti BiH.

“To pokazuje ne samo da je trenutna situacija za njih jako loša nego da ni perspektiva i očekivanja od budućnosti nisu ništa pozitivnija. Približavamo se stopi nezaposlenosti mladih od 60%  što je neslavni evropski rekord. Međutim statistike kriju veoma različite situacije, od regiona do regiona, od jednog zanimanja do drugog i slično. Na primjer, u realnosti postoje dva tržišta rada za mlade u BiH.  Prvo i  veoma konkurentno tržište, koje se tiče prema mojoj procjeni oko 10% do 15% mladih, za koje se poslodavci takmiče i ta kategorija mladih radi često više poslova i projekata u isto vrijeme. Konkurentnost su izgradili, jer su bili izrazito proaktivni, koristili su sve prilike za obuke, praksu, volontiranje još od srednje škole te sa recimo 25 godina već imaju odlične radne navike i vještine koje poslodavci traže a koje obrazovni sistem ne nudi. Odličan su proizvod i za head huntere, iz godine u godinu njihova vrijednost na tržištu raste, i za njih je često problem koji posao odabrati nego kako naći posao”, naveo Mujanović i dodaje:

“Postoji drugo tržište rada, ogromno i više vidljivo, u kojem su mladi već par godina nezaposleni, poprilično demoralisani i apatični, i zbog činjenice da su nezaposleni gube stečene vještine, znanja i samopouzdanje. Na taj način   imaju smanjene šanse da uopšte nađu adekvatan posao kako vrijeme odmiče i obično su i u nezavidnoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji. Na svu sreću, uz dosta truda i malo sreće prelaz iz druge kategorije u prvu je moguće ostvariti”, izjavio je Mujanović.

Naš sagovornik se u izjavi za BUKU osvrnuo e na izglede mladih za posao koji su skromni, ali daleko od toga da su nepostojeći.

“Dostupnih radnih mjesta je svakako manje nego kandidata za posao, ali i dalje postoje neupražnjena radna mjesta što pokazuju i analize portala Posao.ba i sam broj oglasa za posao tokom cijele godine. Kada razgovarate sa poslodavcima reći će vam često da ne mogu da nađu dovoljno dobru radnu snagu. A istovremeno desetine hiljada mladih je nezaposlenom u svakom većem gradu u BiH”, rekao je Mujanović za BUKU.

Veliki problem kada govorimo o nezaposlenosti mladih jeste neusklađenost njihovih zanimanja sa tržištem rada.

Iako je ogroman broj mladih na evidenciji zavoda za zapošljavanje postoji mnogo poslova koji i dalje vape za radnicima. Prema podacima portala Posao.ba to su zdravstvo, zanatske usluge, informatika, elektrotehnika – mašinstvo, telekomunikacije, policija – zaštitarske usluge, energetika i rudarstvo i građevinarstvo.

Ipak, mladi se u većini slučajeva obrazuju za suficitarne kategorije poslova u  koje spadaju zanimanja iz sljedećih oblasti:

računovodstvo, administracija, menadžment i upravljanje, ekonomija, bankarstvo, finansije, marketing–PR, komercijala–prodaja, transport, ugostiteljstvo…

Uloga sistema opšteg i usmjerenog obrazovanja u profilisanju budućeg tržišta rada i smanjenju nezaposlenosti kod mladih je možda i značajniji segment djelovanja u odnosu na mjere ekonomske politike.

Mnoge zemlje Evropske unije su to prepoznale i odlučno krenule u reformu opšteg obrazovanja sa naglaskom na razvijanje funkcionalnog znanja kod mladih, znanja koje ima svoju praktičnu upotrebu i primjenu nakon završetka školovanja. Neke od njih već bilježe pozitivne rezultate i na tržištu rada kada je stopa nezaposlenosti mladih u pitanju (primjer Estonije). To svakako može predstavljati signal za Bosnu i Hercegovinu u kom pravcu razmišljati pri kreiranju javnih politika koje imaju za cilj smanjenje nezaposlenosti kod mladih.

U nastavku teksta donosimo vam nekoliko preporuka sa konkretnim mjerama i potrebnim intervencijama, izrađenim na bazi istraživanja o položaju mladih na tržištu rada pod nazivom “NEZAPOSLENOST MLADIH: EU i BIH DIJELE ISTI PROBLEM, MOGU LI I RJEŠENJA BITI ZAJEDNIČKA?”:

• Jačanje partnerstava između zvaničnih institucija, javnih i privatnih agencija za zapošljavanje, centara za karijeru, omladinskih organizacija i drugih organizacija koje se bave mladima svakako je nešto na čemu treba snažno insistirati.

• Rana intervencija i aktiviranje mladih u ranoj fazi podrazumijeva niz dugoročnih I kratkoročnih mjera koje imaju za cilj sticanje znanja, formiranje navika, podizanje svijesti i informisanje mladih kako bi bili aktivniji na tržištu rada te lakše i brže dolazili do zaposlenja.

• Aktivnija uloga javnih službi za zapošljavanje je jedna od preporuka koja ima za cilj da unese prijeko potrebnu novu dinamiku u medijaciji na tržištu rada u Bosni I Hercegovini.

• Konkretnije podržati preduzetništvo mladih kroz niz mjera i olakšica koje će motivisati mlade ljude da pokreću vlastiti biznis i na taj način dolaze do zaposlenja.

• Bolje iskoristiti raspoložive EU i druge međunarodne fondove.

• Omogućiti mladima sticanje prvog zanimanja i jačanje kompetencija radom kroz programe koji bi imali za cilj zaposliti mlade, isključivo u realnom sektoru i to na period duži od dvije godine.

• Kreirati pilot projekat podrške socijalnom preduzetništvu mladih jer kroz osnivanje udruženja mladi bi mogli steći prva radna iskustva, ali i kreirati vlastite društveno korisne projekte tim više što već postoje adekvatni finansijski resursi za NVO-e na svim nivoima vlasti, kao i pojedini donatorski programi.

• Promovisati neformalno obrazovanje mladih i druge programe koji mogu unaprijediti vještine zapošljivosti, liderstva i preduzetništva

• Povećati mobilnost mladih kroz programe studentske razmjene ali i kroz podsticanje zapošljavanja u drugim zemljama.

• Konačno, Bosna i Hercegovina je čitav niz godina suočena sa negativnim trendovima na tržištu rada kada su u pitanju mladi tako da nema vremena za čekanje, potrebna je hitna reakcija i brzo djelovanje.

Izvor: Buka.com

You must be logged in to post a comment Login