Ljeposavine teške godine

Sedamdesetogodišnja Srebreničanka Ljeposava Đokić iza sebe ima tri moždana udara i jednu vrlo tešku životnu priču, koja traje još od smrti njenog muža. Danas živi u zgradi za socijalno stanovanje koja se nalazi u blizini Prve osnovne škole Srebrenica, a brigu o njoj vode, periodično, tri njene kćerke.

„Rodila je nas petoro djece, četiri kćerke i jednog sina. Brat je bio najmlađi. Tata je bio toliko sretan kada se on rodio da je odlučio da pored naše porodične kuće u Gnionoj izgradi još jednu, za njega. Nažalost, oluja koja je naišla odnijela je krov sa kuće. Otac nam je rekao tog jutra da odlazi u rudnik u kojem je radio da traži slobodan dan. Nikada se više nije vratio. Objesio se tog dana“, kaže Vera Milutinović, kćerka Ljeposave Đokić, koja se trenutno brine o njoj.

Nesreća je krenula od dana smrti Ljeposavinog muža 1975. godine. Ostala je sama da se brine o svojoj djeci. Nezaposlena, radila je sve vrste poslova kako bi njih prehranila.

Zbog posljedica moždanog udara, Ljeposava je vezana za postelju, bez ikakvih naznaka za oporavak. Prvi moždani imala je 2002, drugi 2005. godine, a treći i najteži 2013. godine. Da nesreća bude veća, samo nekoliko dana poslije moždanog udara, Ljeposava će izgubiti sina jedinca.

„Kada je imala zadnji moždani udar, sestre i ja pozvale smo brata da dođe iz Beograda, da ga vidi dok je još živa. Samo dva dana poslije toga pozvali su nas da dođemo po njegovo tijelo. Umro je prirodnom smrću“, kaže Vera.

Ona je dodala da Ljeposava od tada ne govori i da praktično živi kao biljka.
Vera, iako ima svoju porodicu, brine se po dvije sedmice o svojoj majci, a sestre koje žive u Bratuncu naizmjenično čuvaju majku po sedam dana.

Ljeposava živi od socijalne pomoći i od penzije. Socijalna pomoć iznosi 80 KM, dok je penzija 280 KM. Ova sredstva nisu dovoljna da se adekvatno brine o njoj.

„Mama ne koristi mnogo lijekova, ali ono što koristi jesu pelene za odrasle koje su neophodne svaki dan. One su i jako skupe i ponekad ih teško nabavljamo“, kaže Vera.

Ona napominje i da je mnogo razočarana i u opštinske vlasti jer se još nikad niko nije udostojio da posjeti njenu majku, a da su neke institucije, koje pružaju neku vrstu humanitarne pomoći, zaobišle ili zaboravile staricu Ljeposavu.

„Nekada smo se obraćali i Centru za socijalni rad, oni su nam nekad izlazili u susret i obezbjeđivali pelene za mamu, ali ni te pomoći više nema“, kaže Vera.

Pored pelena, najveći problem predstavljaju sredstva za ogrijev koja su neophodna u zimskim mjesecima i veoma skupa za ionako mali budžet ove starice.

Vera dodaje da bi mnogo lakše bilo kad bi se našao neko da bar pomogne oko nabavke pelena za njenu majku Ljeposavu.

Ovom prilikom molimo i čitatelje našeg portala, one koji na neki način mogu pomoći ovoj starici da se jave njenoj kćerki Veri Milutinović na broj telefona 065/420-560.

You must be logged in to post a comment Login