Kafana koju svi rado posjećuju

Ugostiteljsku radnju „Seka“, koja se nalazi u neposrednom centru Srebrenice, odlikuje nekoliko posebnosti. Jedna je skromnost objekta u kojem je smještena ova birtija, a druga je mogućnost da posjetitelji ovog lokala, bez suvišnih pitanja, mogu da sjede u lokalu a da ništa ne naruče.

„Na mjestu na kojem se nalazi kafana nekada je stajala stambena zgrada sa četiri stana. U istoj toj zgradi imao sam birtiju prije rata. Kada sam ponovo došao u Srebrenicu 2001. godine, odlučio sam ponovo pokrenuti svoju radnju“, kaže Tahsin Hadžiarapović, vlasnik birtije „Seka“.

Kaže da je na mjestu srušene zgrade bilo mnogo otpada koji se morao skloniti, a sav materijal za podizanje ovog objekta, uključujući i korištene eksere, morao je dopremiti iz Sarajeva, jer u Srebrenici nije postojalo mjesto gdje se neophodan materijal mogao kupiti.

„Nakon što sam dobio odobrenje od tadašnje Skupštine opštine Srebrenica da mogu koristiti ovo mjesto, zajedno sa mojim prijateljem Seadom, krenuo sam u podizanje ovog objekta. Sve smo radili ručno“, rekao je Hadžiarapović.

Kaže da je na svoje mušterije uvijek gledao kao na poznanike, a da mnogi od njih vole doći ovdje i održati neku vrstu govora, monologa.

„Ljudi dođu ovdje da ispričaju svoju priču, svoj život. Ovo im je kao zid za plakanje, mjesto u kojem dijele svoje brige i radosti. Neki samo dođu, posvađaju se i odu. Mnogi ovdje čekaju i na prevoz za selo u kojem žive, a kada je zima, djeca ovdje uđu da se griju dok čekaju autobus“, priča nam Tahsin.

Žali se da u posljednje vrijeme ima mnogo problema sa inspekcijama, kojih je od decembra prošle godine bilo osam. Jedna inspekcija zatvorila je ovu radnju na 15 dana jer Tahsin nije uplatio dug od 38,19 KM, za koji, kako kaže, nikada nije dobio bilo kakvo upozorenje.

„Volio bih da od ovog lokala mogu napraviti nešto bolje, ali od trenutnih prihoda to nije moguće. Piće koje prodajem ovdje je među najjeftinijim, ako nije i najjeftinije u ugostiteljskim radnjama u Srebrenici“, kaže Tahsin.

Kaže i da sav prihod koji ostvari u svojoj radnji ostaje u Srebrenici. Ovim se bavi kako bi ispunio svoju dušu, iako ponekad nije lako.

Dodao je da je Srebrenica mala i da narod ovdje zna biti nezgodan, a i zahtjevan, ali da je ovdje lijepo živjeti, prije svega zbog dobrih ljudi.

Piše: Bekir Halilović