Humanost nema granica, važno je da želite pomoći

U današnje vrijeme malo je ljudi koji prepoznaju tuđu muku i odluče se pomoći koliko mogu ili da uključe druge ljude koji imaju mogućnost pomoći.

Svjetlana Ćodo nije imala srca da ne pomogne šestočlanoj porodici Sekulić koja živi nedaleko od Fakovića, u bratunačkoj opštini i za njih je uradila mnogo, uz veliku pomoć svojih prijateljica Ivane Srdanović i Marije Đokić .

Sredinom septembra pokrenula je akciju za pomoć ovoj porodci, a osnovni cilj bio je da im se omogući krov nad glavom, kupatilo, topla voda i uslovi za ljude dostojne ovog vijeka.

Zahvaljujući plemenitim ljudima za manje od tri mjeseca, porodica Sekuliće se uselila u sasvim nov dom o kojem su mogli samo sanjati.

Upoznajte Svjetlanu, primjer kako sa malo volje i truda nečiji život može izgledati sasvim drugačije i bolje.

Nedavno je okončana akcija za pomoć porodici Sekulić iz Bratunca koju si ti pokrenula. Kako si uspjela da motivišeš ljude da se uključe i da ova porodica dobije priliku i novi život. Kako si došla na ideju da pokreneš akciju?

Svjedoci smo da u današnje vrijeme, ljudska dobrota i humanost odrađuju mnogo stvari, kako liječenje dijece putem SMS poruka i novčanih donacija, tako i pomaganje ugroženim kategorijama, kao što je bio slučaj sa porodicom Sekulić.

Porodica Sekulić u novoj kući

Zadnjih godinu dana obilazim porodicu i pomažem koliko mogu. Prije nego što je priča bila medijski propraćena, nekolicina mojih prijatelja i ja smo odvajali nešto novca od svojih primanja i kupovali hranu za porodicu, skupljali garderobu i nosili im. Kada su dobili četvrto dijete, shvatila sam da je situacija alarmantna i da im se mora naći neko dugoročno rješenje jer su živjeli u katastrofalnim uslovima, u kući koja nije njihovo vlasništvo, bez vode i kupatila. Poslala sam nekoliko fotografija medijima, eSrebrenica.ba je među prvima objavila priču, koje je pratila sažeta priča i objašnjenje o porodici. Posle objavljivanja u medijima, ljudi iz regiona i inostranstva su se počeli javljati. Poslala sam nekoliko mejlova firmama, od kojih mi se jedina javila firma „Savox“ iz Milića. Savo Sarac, vlasnik firme koja proizvodi montažne kuće, javio se i odlučio da za porodicu donira montažnu kuću. Koristim ovu priliku da se zahvalim ovom velikom humanitarcu i čovjeku. Poslije toga su se ređali i ostali donatori, što u materijalu, namještaju i novcu.

Skupili smo oko 6.000 KM na račun koji sam otvorila za Sekuliće. Dobili smo i oko 1.000 KM u kešu, od čega smo svaki drugi dan kupovali hranu za porodicu. Akcija je počela sredinom septembra, a prije sedam dana je uspješno završena.

U akciju su se uključili Centar za socijalni rad, Opština Bratunac kao i mediji? Koliko je važna podrška javnih institucija i medija u ovakvim projektima?

Najveću ulogu bi svakako trebale da imaju ove dvije navedene institucije, Centar za socijalni rad ponajviše. Mislim da se kod ovakvih specifičnih porodica Centar mora aktivnije uključiti, kako ne bi došlo do toga da se porodica koja nema uslova za opstanak konstantno proširuje. Veoma je važno obezbijediti osobu koja će na dnevnom nivou pomagati porodici, budući da je majka osoba sa mentalnom retardacijom, a ima tromjesečnu bebu. Oni nisu sposobni da se staraju sami o sebi. Opština Bratunac dala je podršku ovoj akciji, kroz novčanu donaciju za izgradnju kanalizacione mreže, priključka električne energije i svih neophodnih dozvola za gradnju.

Kompanija “Savox” iz Milića jedna je od najvećih donatora ove akcije i pokazala se kao društveno odgovorna kompanija. Koliko je važno da privatni sektor učestvuje u ovakvim akcijama i da li je to način kako pomoći ljudima?

Kao što sam već navela, vlasnik Savo me je kontaktirao, objasnila sam mu stanje porodice i uslove u kojima žive, te je riješio da donira kuću. Mislim da se privatni sektor može uključiti, kad se radi o akcijama ovog tipa, u zavisnosti od djelatnosti kojom se bave, vjerujem da određena sredstva ili materijal mogu donirati, uz koordinaciju sa lokalnom zajednicom.

Javnost je upoznata da porodica Sekulić ima određene poteškoće i da je nekoliko članova ove porodice zdravstveno loše. Šta će se desti sa njima nakon završetka akcije, jesu li Sekulići prepušteni sami sebi?

Ova šestočlana porodica ima dosta poteškoća, kako zdravstvenih, tako i finansijskih. Ono na šta se moram osvrnuti je i totalno zanemarivanje od strane njihovih srodnika koji ih rijetko obilaze i ne pomažu im. Takođe mislim da bi Centar za socijalni rad trebalo kontrolisati primanja koja podiže otac, kako bi se veći dio novca utrošio na hranu. Ukoliko se ne ispuni ono, što sam kao obećanje dobila od ove institucije, Sekulići su zaista prepušteni sami sebi i vrlo brzo će doći na isto stanje od prije. Majka osoba sa mentalnim smetnjama, dijeca vaspitno zapuštena i sa zdravstvenim problemima, otac osoba sklona alkoholisanju, teška je ovo životna priča. Tromjesečna beba ima određenih problema i upućena je na preglede u Banja Luku.

Svjetlana, šta biste poručila ljudima, kako mogu biti više humani i pomoći drugim, postoji li recept za humanost?

Danas, nažalost, živimo u takvom vremenu kada i sami moramo razmišljati da li ćemo doći u situaciju da nemamo za koricu hljeba sutra. Ali nije teško odvojiti i dati od srca koliko možemo ili pokrenuti akciju, proširiti priču, postoje ljudi dobrog srca, koji su u mogućnosti da pomognu. Ja sam ovu akciju pokrenula od srca, za djecu koja zaslužuju normalan zivot. Nisam imala koristi od nje, niti sam je želela, ali se osjećam dobro jer znam da sam za nekoga učinila nešto što će mu promijeniti život za 360 stepeni. Pronađite malo humanosti u sebi i pomozite nekome kome je to potrebno.