Historija Srebrenice

Istorijski privredni razvoj Srebrenice

U vrijeme Kelta, Ilira i Rimljana, rudarstvo je bilo glavna privredna grana. Tada su od Domavije vodili  značajni trgovački putevi na razne strane. Najvažniji je bio put koji je spajao Domaviju sa Naronom, tada velikom lukom na Jadranu, kod Metkovića. Zatim put koji je spajao Domaviju sa Sirmijumom (Sremskom Mitrovicom) a treći put je isao u pravcu jugoistoka, preko Kapedunuma (Užica).

Domavija je doživjela svoj puni procvat u III vijeku, da bi je porušili Avari i Sloveni, a pretpostavlja se da je to bilo 602. godine u vrijeme rimskog cara Mavrikija.

Bosanski vladari nastavljaju i obnavljaju rudarsku aktivnost uzpomoć germanskog rudarskog plemena Sasi, koji organizuju eksploataciju i preradu rude olova i cinka, na mjestu današnjeg rudnika u Sasama. Na toj bazi u Srebrenici se osniva jaka Dubrovačka kolonija, koja je 1367. godine postala najveći proizvošač rude obojenih metala. Davala je dvije trećine ukupne proizvodnje svih bosanskih rudnika. Na taj način, ponovo doživljava  svoj puni procvat, kada je sam grad imao oko 5000 stanovnika, u Južnoj Srbiji rudnik Novo Brdo 40.000 stanovnika. To su bila dva najveća rudarska centra na Balkanu. Radi poređenja, navodimo činjenicu da je Rim u to vrijeme imao oko 20.000 stanovnika.

Početkom 15. vijeka, privredni uspon Srebrenice počinje da slabi, zbog čestih sukoba na ovim prostorima. Godine 1410., Srebrenica pada u ruke Mađara, da bi je ugarski kralj Sigsimud 1412. godine predao u ruke srpskom despotu Stefanu Lazareviću koji u Srebrenici otvara kovnicu svog novca, a zatim je predaje na upravu Đurađu Brankoviću 1445. godine.

U jesen 1439. godine, Srebrenicu prvi put osvajaju Turci, odakle ih je maja mjeseca 1444. godine istjerao bosanski kralj Tomaš.

Srebrenica ponovo pada pod Tursku vlast 1460. godine i ostaje sve do 1878. godine. U medjuvremenu, Srebrenica umjesto Smederevskom, pripada Zvorničkom okrugu i dobija status kadiluka, kome je priključen Zvornik, Podrinje i Mačva.

Zbog svojih velikih rudnih bogatstava, Srebrenica je često prelazila iz ruku u ruke. Jednom je bila u ugarskim rukama, pet puta u srpskim, četiri puta u bosanskim i tri puta u turskim, zbog čega je mnogo stradala, naročito u vrijeme turske vladavine, kada rudarstvo potpuno zamire. Sa odlaskom Turaka 1878. godine, Srebrenica se zatekla kao mala kasaba, privredno zaostala.

Sa doslaskom Austrougara, počinje da se obnavlja rudarstvo i eksploatacija mineralnih izvora, banje “Crni guber”. Prvi svjetski rat, Srebenici donosi nova razaranja, i tada je imala negdje oko 1000 stanovnika i nekoliko manjih zanatskih radnji.

U Drugom svjetskom ratu, Srebrenica je srušena do temelja. Početkom 1941. godine, okupirale su je snage 16-te njemačke divizije i lokalne ustaške snage. U toku rata nekoliko puta je osvajana, do konačnog oslobodjenja 11. marta 1945. godine. Oslobodili su je dijelovi Partizanske glavne operativne grupe, uz pomoć Srebreničkog partizanskog odreda.

Posle Drugog svjetskog rata, obnovljeno je tradicionalno rudarstvo i eksploatacija mineralnih izvora banje “Crni Guber”, po kojima je Srebrenica dobila rudarsko-banjsku funkciju.

Između 1991. i 1995. godine Bosnu i Hercegovinu zahvata rat koji uništava kompletnu ekonomiju i privredu naše zemlje i bilježi oko 200 hiljada žrtava. Srebrenica postaje zaštićena enklava, odsječena od svijeta, bez vode i struje sa nekoliko desetina hiljada izbjeglica. Međunarodni sud u Hagu donosi presudu da se u Srebrenici 1995. godine dogodio najveći zločin 20 vijeka – genocid nad Bošnjacima.

Posleratni razvoj i širenje Srebrenice savremenom urbanizacijom i prostomim planom, usmjeren je duž rječice Crvena Rijeka, što joj daje naglašenu izduženu komponentu u prostoru. Srebrenica predstavlja privredno, administrativno i kulturno središte Opštine, koja je prema poslednjem popisu 1990. godine imala oko 6000 stanovnika (sam grad).

Danas se vrše napori obnove i oživljavanja razrušenih objekata i preduzeća u čijim planovima i projektima, turistička djelatnost treba da zauzme prioritetno  mjesto.

Kombinovanjem i potpunom valorizacijom turističkih vrijednosti i mogućnosti, opština Srebrenica može dobiti fizionomiju razvijene turističke destinacije za banjsko-zdravstveni oporavak i aktivan odmor. Ovo je najbolji put da Srebrenica brzo obnovi ratom razrušene objekte, kako bi se vratila predratna raskoš i ljepota življenja.