Fikret Hodžić: “Srebreničani, ulažite u poljoprivredu”

Tridesetjednogodišnji Fikret Hodžić, koji je rođen u Srebrenici, jedan je od najuspješnijih TV voditelja u našoj zemlji.

Nakon što je u ratnom periodu napustio rodnu Srebrenicu i otišao u Sarajevo, nije imao nimalo lagodan život, ali zahvaljujući neprekidnom radu, trudu i mnogim odricanjima danas je poznato lice u skoro svim krajevima BiH.

Zbog poslovnih obaveza sve češće dolazi u Srebrenicu u kojoj je započeo nekoliko poslova, a mi smo iskoristili priliku da sa njim porazgovaramo.

Na poziciji ste jako uspješnog novinara, odnosno voditelja, i postali ste prepoznatljivo lice u Sarajevu i BiH. Koliko je zapravo bio težak put do uspjeha u „tuđoj“ sredini?

Svaka borba za neko svoje mjesto pod nebom sigurno da je teška. Mislim da su rijetki oni koji su uspjeli, a da nisu dali 300 odsto sebe. Negdje, kada sam ja u pitanju, mislim da sam dao 1.000 odsto.

U „takmičenju“ koje sam imao sa ostalim vršnjacima nisam bio u prednosti,  jer su se prvo morali stvoriti osnovni uslovi za život u drugoj sredini. Smatram da većina djece koja su preživjela slična stradanja kao ja, od odlaska od kuće i druge tragedije, bila su uskraćena osnovnim stvarima koje su ljudima neophodne za život. Put je bio težak, ali cilj nije bio neostvariv, tako da, hvala Bogu, rezultati pokazuju da ne postoji želja koja se ne može ostvariti. Sve moje želje su ostvarene i zbog toga sam jako sretan, a prije svega zahvalan dragom Bogu.

Iz današnjeg ugla, da li ste sanjali o uspjehu koji ste postigli?

Da nisam znao šta želim i da nisam sanjao tu neku poziciju, vjerovatno ne bih ni uspio. Svi oni koji su sebi zadali cilj i imaju krajnje rješenje do kojeg žele da dođu, oni i uspiju. Oni koji nemaju cilja, ne mogu ni ostvariti rezultate. Sanjao sam tu neku poziciju, ali je nisam sanjao u ovolikom omjeru. Negdje i dragi Bog prepoznaje hrabrost i odlučnost u nekome, pa i on pomogne i naši rezultati budu bolji od zamišljenih. Ono što sam sanjao uglavnom sam i realizirao. U svoje ciljeve uložio sam i veliki rad. Mene su na Hayat TV prvenstveno primili kao volontera i tako sam radio godinu dana. Poslije toga sam radio godinu dana kao stipendista, a tek onda sam potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Bilo je tu mnogo odricanja i mnogo rada.

Autor ste knjige “I ja sam iz Srebrenice”. Knjiga je prevedena na turski jezik, a prodaje se u nekoliko zemalja svijeta. Odakle potreba za ovom knjigom? Da li je ona vrsta promocije, ne samo Vašeg života, već i Srebrenice?

Uvijek sam želio da se uz promociju mene vrši promocija i ovog grada. Mislim da sam to dužan Srebrenici. Smatram i da svi ostali imaju obavezu da na svoj način predstavljaju naš grad. Danas trebamo pričati o Srebrenici i boriti se za sva prava koja Srebrenica zaslužuje. Ima nekoliko razloga zbog kojih je knjiga nastala. Jedan razlog je ovaj koji sam naveo, a drugi je da se zahvalim mami i babi koji su… Babo je dao cijeli život da bih ja bio ovo što jesam, a mati je dala 10 života u vremenu mog odrastanja. Ona je bila podrška bez koje ne bi bilo ovog uspjeha. Gledao sam koji je najbolji način da se odužim njima i smatram da je pisani trag najbolji jer može najduže da živi. Moja životna priča, koju sam stavio na 102 stranice knjige, može da posluži i drugim osobama kao motiv da se bore za svoje ciljeve. Iz moje životne priče mogu da shvate da se iz ničega mogu ostvariti veliki snovi. Još jedan od razloga zbog kojeg je knjiga nastala, jeste da se o Srebrenici govori i u periodu koji nije pet dana prije i poslije dženaze u Potočarima.

Po Vašoj knjizi uskoro bi trebalo početi snimanje filma. Postoji li datum kada bi snimanje moglo krenuti? Hoće li se film snimati u Srebrenici?

Najsretniji bih bio da mogu da kažem datum početka snimanja, ali to još nismo odredili. Imamo već odabrane glumce koji bi trebali da glume u filmu, kao i završen scenario. Ono što mogu da kažem je da će se veći dio filma snimati na autentičnim lokacijama. Veći dio filma će se snimati u Srebrenici i njenim okolnim mjestima. Ono što je najveći problem trenutno po pitanju ovog filma jeste to što još uvijek nemamo obezbijeđena sredstva za film. Očekujem da ćemo uskoro pronaći ta sredstva i krenuti sa snimanjem.

Nedavno ste počeli da se bavite i poljoprivredom. Tačnije, podigli ste plantažu maline u Sućeskoj i osnovali ste jednu kompaniju. Koliko je maline zasađeno, koliko radnika upošljavate… da li planirate proširiti proizvodnju?

Trenutno je zasađeno 20 dunuma maline i 20 dunuma krompira. Otvorili smo i firmu u Srebrenici koja ima 3 stalna uposlenika, a upošljavamo i određeni dio sezonskih radnika koji su nam pomagali i pomažu u podizanju plantaže. Naredne godine, kada je prva berba maline, očekujemo da ćemo imati negdje do 30 sezonskih radnika. Po nekim planovima, u narednom periodu morali bismo krenuti i sa izgradnjom hladnjače u kojoj ćemo zamrzavati i pakovati malinu. Što se tiče proširenja zasada, u planu nam je da proširimo plantažu maline na još 30 dunuma. Pored svega ovoga, imam u planu da u Srebrenici pokrenem turističku agenciju. Njena djelatnost bi bila da se ljudima koji žive izvan ovog grada pokažu ljepote koje ona posjeduje, ali i da što više posjećuju Potočare.

Posljednje vrijeme sve češće dolazite u Srebrenicu, iz poslovnih, ali i privatnih razloga. Može li se u skorije vrijeme očekivati Vaš povratak u Srebrenicu? Da li je to moguće?

Podatak da od sedam dana, tri provodim u Srebrenici pokazuje da sam tu. Stalno sam ovdje. Stvar je samo što sam uslovljen poslovima i obavezama koji su izvan Srebrenice, ali me možete smatrati nekim ko je ovdje. Moram spomenuti i da mi je porodica velika podrška i u ovom dijelu života, kada dolazim ovamo. Trudim se da ne osjete moje odsustvo. Ima me malo, ali sam dobro raspoređen.

Poruka za naše čitatelje?

Da budu živi i zdravi i da se trude da učine nešto dobro za svoju porodicu i za ljude oko njih. Još mnogo toga treba da uradimo za ovu zemlju i da je izvedemo na pravi put. Srebreničanima savjetujem da se što više posvete poljoprivredi, jer je ovo mjesto koje ima sve predispozicije za to.

Razgovarao: Bekir Halilović