Duplo manje učenika nego prije 14 godina

Nedostatak učenika u srebreničkim školama primjetan je i izvan školskih klupa.

Prošlo je više od 14 godina kako Suzana Veselinović, poznatija kao Suza, priprema užinu za srebreničke osnovce i srednjoškolce. U tih 14 godina ispratila je mnoge generacije učenika, a djeca prvog razreda one godine u kojoj je počela raditi, danas su apsolventi.

„Inače sam iz Poljske. U Srebrenicu sam došla 1997. godina za svojim mužem. Njega sam upoznala u Poljskoj, tamo smo se vjenčali i dobili djecu. Skoro dvadeset godina živim ovdje“, rekla je Suzana.

Nakon što je užinu i školski pribor tri godine prodavala za poslodavca, kasnije se odlučila osamostaliti. Prisjeća se prvih godina kada je u školama bilo mnogo više djece, ali i samog odnosa koji su nekadašnji učenici imali prema njoj.

„Bilo je više posla i više djece, ali su i sama djeca bila drugačija. Možda su bili dosta nemirniji, ali su se više vezala za mene. Danas ih nema ni upola kao nekad. Ja sam djeci postala prijatelj, neko koga se sjećaju iz školskih dana. Neki danas dođu maksuz da bi me posjetili, da vide kako sam ja“, priča nam Suza.

Da je djece manje vidi se i na susjednim radnjama koje su pored nje zatvorene. I Suza je nekada imala pomoćnu radnicu koja joj je pomagala sa velikm brojem djece. Danas posla ima tek za jednog radnika.

„Pored toga što je svake godine sve manje djece, ovo je nezahvalan posao jer ga možete raditi samo dok traje nastava, tako da nakon ovoga idem raditi sezonske poslove. Najčešće je to berba maline“, priznala je Suzana.

Suzana se nada boljim danima i da se u školske klupe, ali i na veliki odmor, vrati dječija graja i „kvocanje“. Kaže da danas ima mnogo vremena za sjesti i popiti kafu, a da nekada od mnogo posla to nije bilo moguće.

Raduje se vremenima kada će nestati vremena za tu kafu.

Piše: Bekir Halilović