Dok mnogi sanjaju Ameriku, on sanja povratak u Bosnu

Za većinu mladih u BiH najveći san je otići van u zemlje gdje se normlano živi, tamo gdje imate prilike i gdje se poštuje vaš rad, znanje i ambicije.

Sead Delić iz Glogove, opština Bratunac, je od onih ljudi koji je uspio otići u Ameriku i uz pomoć svojih deset prstiju, vozeći kamion, zaraditi sve ono što u BiH većina ljudi ne može na pošten i požrtvovan način.

Kao većina stanovništva u našoj zemlji, Sead je imao teške trenutke u proteklom ratu, tako da je od rodnog mjesta, došao do Srebrenice, da bi otišao u Tuzlu odakle ja sreću potražio u Americi, ali svoj život ne vidi tamo.

“Moj prvi dolazak u domovinu desio se nakon devet godina. Otišli smo u Ameriku ja i moja supruga sami a u domovinu smo došli sa dva sina. Kada sam sletio prvi put u Sarajevo, taj osjećaj, imao sam ta dva neobjašnjiva osjećaja kada sam dobio jednog sina pa drugog sina i taj prvi osjećaj kada sam sletio u Sarajevo. To su tri stvari u mom životu koje ja, jednostavno nemam riječi da opišem”, priča Sead.

Prvim dolaskom u Bosnu i Hercegovinu, Sead je znao da će se nešto promijeniti i da život u Americi nema smisla jer mu nedostaje domovina, ti ljudi i taj život iako je obećana zemlja raj za ljude koji žele nove početka, Sead se priprema i vraća u Bosnu.

“U Americi sam imao sve, ali ne osjetiš tu neku sreću, zadovoljstvo, nešto fali. Sve je to lijepo, ali naveče kada legneš, kad se osamiš onda počnu da se redaju slike, počnu da se dešavaju scene i shvataš kako je sve to značajnije od svog tog materijalizma i njihovog sjaja”, priča Sead.

Konačna odluka pala je kada je avion poletio iz Bosne, tada je Sead odlučio da želi da se vrati iako se to nije dopalo njegovoj porodici. Da bi bio bliže domovini, Sead je pokušao živjeti u Švedskoj, međutim tu se nije pronašao. Njegova porodica, supruga i dva sina, nakon pokušaja života u Bosni, odlučili su ostati u Americi.

O Bosancu u Americi snima se dokumentarni film

Apsolvent na Akademiji scenske umjetnosti u Sarajevu, mladi režiser Hari Šečić, prošle godine bio je student razmjene, boravio je godinu dana u Americi gdje je upoznao Seada i odlučio raditi film o njegovom životu.

“Na početku sam imao ideju da snimim film o Bosancima u Americi jer bh. zajednica je velika tako sam saznao da ima dosta Bosanaca koji voze kamion. Htio sam da jedna priča u filmu bude o vozačima kamiona gdje pratim njihov rad i da usput posjetim i kafiće u drugim gradovima gdje se nalaze Bosanci,” kaže Hari.

Iako prvobitna ideja nije bila snimanje filma o životu Seada, Hari je nakon upoznavanja i putovanja sa Seadom odlučio raditi film o čovjeku koji želi da se vrati u svoju domovinu.

“Nakon prvog putovanja, ponovo sam kontaktirao Seada koji se složio da snimamo film i nastavili smo sa snimanjem”, priča Hari.

Nakon snimanja u Americi, Sead je došao u posjetu porodici i prijateljima u Bosnu i Hercegovinu, što je zapravio dio gdje Sead priprema teren za povratak u svoju zemlju. Takođe, Hari nastavlja sa snimanjem filma, prati ga i u Bosni i pravi kadrove za film koji će mu biti i diplomski rad na Akademiji scenske umjetnosti, Odsjek režija.

Šoferski posao u Americi uzima previše vremena

Sead predstavlja ličnost generacije koja se nakon ratnih dešavanja “zagubila” u prošlosti, mladalačkim danima ali i danima rata, borbe za goli život.

Čovjek koji je u Americi stekao sve, počeo živjeti američki san, imao siguran posao, kuću sa bazenom, motor, automobile i porodičnu sreću ipak se odlučio vratiti u BiH.

“Posao šofera u Americi je takav da ste u mjesecu dva, tri, nekad četiri dana sa porodicom. Upravo je mene to motivisalo da sračunam da ja u godini dana kod kuće provedem mjesec, mjesec i po u prekidima. Zašto ja ne bih ostao na putu četiri, pet mjeseci a dva proveo u komadu sa porodicom u Bosni”, objašnjava Sead.

Sead smatra da povratkom u Bosnu on zapravo ne rizikuje ništa jer ima dvojno državljanstvo i uvijek se može vratiti u Ameriku. U Glogovoj posjeduje puno zemlje i misli da od toga može živjeti.

Prijateljstvo sa Zeletom Lipovačom i drugim poznatim ličnostima

U BiH i Americi, Sead je stekao brojna poznanstva sa mnogim javnim ličnostima iz regiona ali najdraže mu je prijateljstvo sa Zeletom Lipovačom iz Divljih Jagoda.

“Ja sam odrastao uz Divlje Jagode. Imao sam priliku da upoznam Zeleta Lipovaču čak sam mu napravio dva koncerta u Americi i proveli smo nekoliko dana skupa, čujemo se redovno”, kaže Sead i dodaje da mu je ovaj muzičar u dječačkim danima, kao i mnogim drugim, bio uzor.

Sead i srednjovjekovna Bosna

Pored muzike, Sead je ljubitelj srednjeg vijeka posebno srednjovjekovne Bosne o čemu je mnogo istraživao tako da je uspio da pronađe značajne komade odjeće, oklop, mač i mnogo drugih rekvizita iz tog perioda.

“Kada šetam Bosnom, ja nju vidim kao srednjovjekovnu”, kaže Sead i dodaje da istraživanjem srednjeg vijeka istražuje i upoznaje istoriju BiH.

Kadrove za svoj film u srednjovjekovnoj odjeći, Sead je zabilježio u Jasenovoj na imanju Emina Bektića koji su dočarani rekvizitima iz srednjovjekovne Bosne, velikom vatrom i konjima.

Autor: M. Kojić