Biblioterapija u borbi protiv depresije i stresa

Iako se još kod starih Grka na ulazu u biblioteku mogao vidjeti natpis: Mesto u kojem se liječi duša, i mada su stari Egipćani pacijentima prepisivali riječi kao lijek koji će im pomoći da se vrate u duševnu ravnotežu, terapija knjigom je tek posljednjih decenija počela da zaokuplja ozbiljnu pažnju raznih istraživanja koja pokušavaju da odgovore na pitanje da li se radi o klasičnom pomodarstvu ili knjiga zaista može i da liječi?

Šta je biblioterapija?

Pod ovim pojmom se podrazumijeva upotreba biranih materijala za čitanje u terapeutske svrhe koja se u psihijatriji, ali i medicini uopšte, koristi kako bi se direktnim čitanjem lakše rješavali psihički problemi koji se javljaju kao posljedica bolesti.

Riječ je o čitanju različite literature kojom rukovode stručnjaci, a koja poboljšava nivo koncentracije, snaži emocionalnu i socijalnu inteligenciju i pomaže u oslobađanju od stresa. Sam termin biblioterapija, kao oblik liječenja u kome knjige mogu da utiču na promjenu ponašanja i da ublaže stres, uveo je 1916. godine Samjuel Kroters u delu Književna klinika.

Čuvajte se tekstova o zdravlju, možete umreti zbog štamparske greške – Mark Tven Terapija knjigom danas uglavnom obuhvata dve vrste delovanja: kliničko, koje predstavlja psihoterapiju knjigom koja se koristi kao dopuna medicinskoj terapiji u borbi sa depresijom, gojaznošću, demencijom, alkoholizmom, poremećaja u ishrani i drugim bolestima, razvojno koje se primenjuje kod duševno zdravih pojedincima koji prolaze kroz stresni životni period.

Riječ je o vođenom čitanju koje pomaže da se u obilju osrednje napisanih štiva izabere ono što je kvalitetno, ali i koje usmjerava na čitanje koje ne podrazumijeva samo knjige o samopomoći, već i drugih oblika literature kao što su romani, pripovjetke ili poezija, a sve sa ciljem da se čitanjem zaokupi um, razvije misaoni proces i podstakne na konstruktivno rješenje postojećih problema.

Knjiga sama po sebi ne može da bude lijek, a biblioterapija nije za svakoga. Ona ne može da se prepiše onima koji ne vole da čitaju, jer je njeno dejstvo korisno samo onda kada predstavlja zadovoljstvo.

Pozitivan aspekt ove terapije se između ostalog ogleda u tome što je knjiga: zabavna, jer je individualizovana. mobilna, pa se lako može primijeniti kako kod kuće tako i na poslu, u prevozu, parku, kafiću… normalan oblik ponašanja koji ne privlači pažnju, pa osoba koja je pod ovom vrstom terapije nikome neće djelovati čudno zato što čita.

Knjiga kao terapija, dakle, pomaže samo onda kada se čitalac pronađe u njoj, stekne uvid u sve opcije ponašanja i dođe do katarze koja mu nudi da jasno sagleda svoja potisnuta i neizražena osjećanja, sa jasnom sviješću o uzrocima i misaonoj komponentnosti koja će mu jasno predstaviti razloge lošeg raspoloženja.

Ukoliko se čitalac identifikuje sa junakom i pronađe sebe u nekom opisanom događaju, problemu ili situaciji, on počinje da osvešćuje svoje dileme, da pronalazi način da iskaže emocije i da se potaknut pročitanim djelom uhvati u koštac sa sopstvenim problemima.

Nije neophodno čitati sve, treba čitati ono što odgovara na pitanja koja su ponikla u našoj duši. – Lav Tolstoj

Izvor: Medias.rs