Bauern helfen Bauern želi pokrenuti još novih radnih mjesta u Srebrenici

Razgovarao: M. Kojić

Bauern helfen Bauern (Farmeri pomažu Farmere) je privatna fondacija osnovna 1992. godine u Salzburgu, Austriji sa ciljem pomoći svim unesrećenim u zemljama bivše Jugoslavije. Fondaciju su osnovali supružnici Doraja i Alexander Eberle kako bi se dostavila humanitarna pomoć izbjeglicama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Danas BHB najviše djeluje u Bosni i Hercegovini i sa nekoliko projekata u Hrvatskoj. Od 2002. godine ova fondacija počinje da radi u regiji Birač, Srebrenici i Bratuncu i postaje prepoznatljiva po izgradnji montažnih kuća ali i drugim značajnim projektima.

Naš sagovornik je Namir Porić, dipl. pravnik, direktor Bauern helfen Bauern u BiH koji je prije početka rada za ovu fondaciju radio za Caritas iz Švajcarske na poslovima obnove infrastrukture u našoj zemlji. Od 2003. godine, Porić počinje sa radom u Fondaciji Bauern helfen Bauern koja je u BiH, posebno Srebrenici, uradila značajne projekte, o kojim smo razgovarali.

1. Fondacija Bauern helfen Bauern je duži niz godina prisutna u našoj zemlji, a poznata je zbog ostvarenih rezultata u cilju podsticaja i pomoći povratka ali i u poljoprivredi i zapošljavanju. Koji su najznačajnih projekti koje je fondacija ostvarila u ovoj regiji?

Tokom svih ovih godina koliko smo tu, zaista je puno urađeno. Mi smo, prije svga, prepoznatljivi po drvenim kućama veličine šest puta četiri, koje se za četiri dana postave i spremne su za stanovanje, kao jedan vidi privremenog stanovanja dok se ne obezbijedi neki bolji stambeni prostor, odnosno dok neka druga organizacija ili državana agencija ne obezbijedi materijal za zidanu kuću. Sama kuća nije dovoljna za povratak, mi smo bili spremni da pomognemo, budući da se radilo o stanovništvu koje živi u ruralnom području, i u djelu obnavljanja poljoprivrede jer je to bio jedini način da se egzistencija obezbijedi. U ovom periodu podijelili smo više od 45 traktora velike radne snage, doduše polovni traktora koji su i danas u funkciji. Smatram da je to veliki doprinos ovom gradu, opštinama Bratunac i Srebrenica, da su ljudi uspjeli poljoprivredu da podignu na viši nivo i da od toga žive. Ja moram istaći da mi nismo eksperti u poljoprivredi i naš akcenat nije na poljoprivredi.

Ono što smo još uradili, a veoma je značajno, jeste izgradnja infrastrukture, kilometri lokalnih puteva, elektrifikacije lokalnh sela, paketi sa alatima, toga je bilo jako puno. Uradili smo dvije škole, jednu ambulantu i zadnjih pet godina odlučili smo se za podršku upošljavanju, da li je to kroz obrazovanje mladih, stipendiranje, obuke iz oblasti neophodnih zanata ili finansijska potpora za upošljavanje u firmama ili organizacijama. Takođe, radimo projekat koji već traje pet godina, medicinska njega starih ljudi gdje sada imamo više od 70, zavisno od mjeseca, starih ljudi koje redovno, sedmično dva puta, obilazimo i pored medicinske njege, nabavljamo im neophodne lijekove i namirnice za kuću.

2. Neke od dosadašnjih aktivosti nastavljate i dalje. Da li ćete svoje djelovanje usmjeriti i na druge probleme – nezaposlenost kao najveći problem naše opštine?

U narednom periodu manje ćemo se baviti obnovom infrastrukture, u skorijem periodu radićemo elektrifikaciju sela Likari kod Potočara. Cilj nam je da animiramo naše donatore, sponzore da pokušamo otvoriti proizvodne pogone čime bi se osposobila nova radna mjesta. Pratimo situaciju, eksperte ćemo kontaktirati da nam kažu u kojem smjeru da idemo jer imamo razumijevanja od naših sponzora koji su spremni da finansiraju takve projekte. Bauern helfen Bauern će biti osnivač i vlasnik određenih profitabilnih firmi, vidjećemo iz koje oblasti, sve ono što se zaradi ići će na lične dohotke uposlenih, a ona dobit, ako je uopšte i bude, za finansiranje daljih humanitarnih aktivnosti. Mi želimo da se angažujemo na tome i smatramo da svako novo radno mjesto znači bolju budućnost ovog grada, da se to lice Srebrenice ne pokazuje više samo u negativnom kontekstu već da se pošalje jedna poruka mira, prosperiteta jer Srebrenica ima fantastičan prirodni potencijal koji samo treba na pravi način iskoristiti.

3. U Srebrenici radite skoro 12 godina, po Vašem mišljenu, kakva je sada situacija u Srebrenici?

Ekonomska situacija se možda malo popravila. Da li ima veći broj stanovnika ili nema, to je diskutabilno pitanje čak ne bih želio previše nekome da dajem nadu da se povećao broj stanovnika i povratnika. Međutim, mi želimo da radimo da ovi koji su tu, da oni dobiju šansu za jedan dostojanstven život, da mogu da zarade za svoj život. U tome je naša misija još važnija.

Prije 12 godina bilo je tu napovjerenja, bilo je tu i malo opreza. Čini mi se da, govorimo o dvje etničke grupe koje tu žive, ipak ima više razumijevanja među ljudima, ja to mogu da primijetim kao neko sa strane. Mislim da djeca koja su imala 7 godina kada sam ja tu došao, sada već imaju oko 20, imaju formirana svoja mišljenja neovisno kakva su naša mišljenja, nas starijih. Smatram da upravu u njima leži potencijal i da se toj generaciji treba dati šansa da naprave nešto bolje.

4. Prije četiri godine, BHB je pokrenuo muzičku školu u Srebrenici. Odakle ideja da se okrenete obrazovanju i kulturi u Srebrenici?

Smatramo da je došlo vrijeme da se pozabavimo i drugim pitanjima koja opterećuju tešku situaciju u ovom gradu, mislim na projekte iz oblasti kulture. Sa tim projektima mi želimo da damo doprinos podizanju nivoa kulture i svijesti o kulturi jedne sredine koja je multietnička a sve u cilju poboljšanja ambijenta za život. Mi moramo omogućiti svim kategorijama stanovništva, kroz kulturu, da se poboljša ambijent i da se svako ljepše osjeća, onaj ko tu živi. Vidimo da su svi zadovoljni našim rad sa djecom, posebno muzičkom školom. Imamo preko 120 djece od Skelana do Konjević Polja u našim radionicama, bavimo se muzikom, pjevanjem, svako djete svira jedan instrument. Moramo istaći da ovo čime se bavi ova škola, odnosno Kuća dobrih tonova je jedan pokret.

Kakvu ulogu ima Bauern helfen Bauern? – Mi smo, kao fondacija, osnivači ove institucije, kao i gospođa i gospodin Eberle i još dvije privatne osobe iz Austrije. Kao osnivači, mi smo upalili svjetlo, pokazali put ovoj instituciji, smatram da će ovi mladi ljudi, koji se bave tim poslom, znati da iznesu to na pravi način, budući da su puni ideja, kreativni, imaju više energije od starijih i imamo veliko povjerenje u njih.

5. U prevodu, Bauern helfen Bauern znači Seljaci pomažu Seljake, ili moderno Farmeri pomažu Farmere. Da li to ima veze sa farmerima iz Austrije i da li su, zapravo, oni ti koji su najviše pomogli rad ove fondacije?

Kao što sam rekao, mi smo prepoznatljivi po drvenim montažnim kućama kojih smo do sada uradili više od 400. Čemu možemo zahvaliti da se zovemo Seljaci pomažu Seljake, budući da su prve kuće koje su isporučene za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu, prvi materijali, prve daske, grede, podovi, vrata, bili su isporučeni iz Austrije. Prvo drvo koje je oboreno u cilju rezanja građe za ove kuće je urađeno u okolini Salzburga a to su radili austrijski seljaci, oni su dali dobrovoljni doprinos, dali su drva iz svojih šuma, izrezali, platili to i moja šefica, Doraja Eberle, je organizovala da se taj materijal dopremi u Bosnu i Hercegovinu.

Na neki način, željeli smo se zahvaliti austrijskim seljacima pa je tako, spontano, nastala ideja i mi smo ponosni da se ova firma zove Bauern helfen Bauern, odnosno Seljaci pomažu Seljake. Već odavno mi ne uzimamo materijal iz Austrije iz dva razloga. Prvi razlog je to što je skuplji, transportni troškovi, a drugi jer smo željeli kroz nabavku materijala od lokalnih dobavljača i proizvođača da podržimo i lokalnu privredu, što nam je i uspjelo. Sav materijal koji ugrađujemo u naše kuće je iz lokalnih pilana, okolnih šuma, stolarija, podovi, sve je to od lokalnih proizvođača.

6. U kakvom su položaju srebrenička sela i da li možemo očekivati da će se poljoprivreda razvijati?

U okolini Srebrenice ima jako puno sela i već dio stanovništa prije rata je tamo živio. Sada je situacija obrnuta, sela su prilično prazna, što zbog rata ali i zbog same tendencije pomjeranja stanovništa iz sela prema gradu, tako da je i u svijetu poznato da sela izumiru što utiče i na poljoprivredu. Mi danas imamo jednog farmera koji ima 40-50 krava koji proizvodi više mlijeka nego dva sela prije rata sa dva ili tri čovjeka i mehanizacijom. Velika je razlika kada poredite poljoprivredu prije i sada ali, barem ono što kažu eksperti, veliki potencijal postoji u selu, možda bi trebalo da se poradi da se infrastruktura podigne na viši nivo jer razmak od 20 km od sela do centra grada i nije neka razdaljina budući da imaju auta, trebaju nam dobri putevi, ukoliko imamo internet, telefon mislim da se može voditi jedan sasvim normalan život na selu ukoliko se na pravi način bavite poljoprivredom. Mi planiramo u tom pravcu raditi, da li u proizvodnji malina, piletine, eko hrane, jer Srebrenica je bogato područje koje može da se iskoristi ali mislim da treba više inicijative od običnih ljudi, više angažovanja, ideja sa kojima se mogu obratiti nama jer mi svaku dobru i kvalitetnu ideju možemo, da li u potpunosti ili dijelom, podržati.

7. Do sada, kakvu ste saradnju imali sa lokalnim vlastima u Srebrenici?

Moram istaći da smo sve vrijeme imali odličnu saradnju sa svim strukturama opštinske vlasti koje su tu bile i obavljale svoje funkcije, unatoč tome mi smo zadržali jednu potpunu neovisnost i poštovanje lokalne vlasti, te smo mogli biti apsolutno slobodni u donošenju naših odluka. Ovom prilikom htio bih se zahvaliti svim opštinskim strukturama koje su do sada bile, posebno ovoj današnjoj, jer su imali razumijevanja i pomagali su onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći.

Na kraju, Porić je poručio da je njegov stav kao i ove fondacije da najviše treba dati na obrazovanje, ne samo ono osnovno obrazovanje već je neophodno da mladi stiču što više obrazovanja iz različitih oblasti jer će im obrazovanje otvoriti više mogućnosti u daljem životu i radu.