Prošle godine u jesen imali samo posjetu predstavnika BUTGEM-a jer su željeli razmotriti mogućnosti uspostavljanja trening centara. Tada su prezentirali i svoju aktivnost ljetne škole hobija, a nama se to učinilo kao dobra ideja koju bismo mogli sprovesti u Srebrenici i Bratuncu. Više je razloga za to: tokom ljeta djeca imaju na raspolaganju vrlo malo aktivnosti, pogotovo ako govorimo o nekim svrsishodnim aktivnostima sa dugoročnim ciljem.
Koliko je obrazovanje u oblasti nauke, tehnologije, inžinjeringa i matematike bitno generalno, a koliko kad uzmemo u obzir konkretno područje Srebrenice i Bratunca?
Generalno u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini takozvani STEM (koji smo ovdje preveli kao N-TIM, polje interesovanja koja pokrivaju nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematika) je vrlo bitan, posebno ako želimo podstaknuti inovacije koje su motor ekonomskog razvoja i tehnološkog napretka. Ako posmatramo konkretno Bosnu i Hercegovinu, koja je mala zemlja i mala ekonomija, što je važna činjenica kad gledamo potencijale za istraživanje i razvoj. Male su šanse da država može sama to finansirati na nivou kao što to mogu velike države i razvijene ekonomije, ali čak i da bismo ih mogli iskoristiti moramo imati radnu snagu, stručnjake, istraživače, inžinjere koji su educirani u STEM oblastima.
To je pogotovo bitno za Srebrenicu i Bratunac, gdje je nivo razvoja i ekonomije takav da poslovi traže manje vještina i samim tim su manje plaćeni. Mi smatramo da je vrijeme za promjenu: da pokažemo da se dešava tehnološki napredak u našoj regiji, da među djecom povećamo interes i radimo s njima.
Nadamo se i da ćemo identifikovati partnere koji će omogućiti da se ova aktivnost proširi na susjedne opštine, da se educiraju novi instruktori. Ovo je bio prvi put i vjerujemo da će djeca svojim vršnjacima prenijeti pozitivna iskustva i proširiti interes djece za slične aktivnosti u narednim raspustima.
U planu je da radionice budu redovne, i da se prošire na druge gradove u BiH. Vjerujete li da će lokalne zajednice prepoznati ovakav model kao koristan kako za djecu, tako i za cjelokupnu zajednicu?
Sudeći na osnovu prvih odgovora koje smo dobili, od načelnika Srebrenice i Bratunca, ljudi iz privrede i obrazovnih institucija, reakcije su vrlo pozitivne. Oni sami su svjesni da je interes djece za tehničke nauke ispod potrebnog nivoa, da vlada veće interesovanje za neke druge oblasti i da bi to dugoročno mogao biti problem. Oni u tome vide dobar potencijal i svjesni su da edukacija kadra za kojim ne postoji potrebe na tržištu rada u stvari predstavlja teret samih zajednica za koji će ipak morati nači rješenje. Za njih je puno bolje da smanjuju broj potencijalno nezaposlenih, odnosno povećaju broj djece koja će jednog dana imati puno veće šanse za zapošljavanje.
Primjetan je pad interesovanja djece za tehnička zanimanja, dok s druge strane u tim zanimanjima realno ima najviše posla. Mogu li ovakve radionice pomoći dizanju svijesti djece, roditelja ali i obrazovnih vlasti kako bi se uradili kvalitetniji programi upisa u srednje škole?
Radili smo ankete i među djecom i među roditeljima i zanimljivo je da su djeca odgovorila da im ovako nešto zaista povećava interes za tehničke nauke. Time smo ispunili jedan od ciljeva koje smo postavili na početku. Roditelji su takođe komentarisali da su se djeca vratila sa drugačijim pogledom na svoje buduće zanimanje. Jedan od bitnih zadataka je takođe i rad sa roditeljima, da i oni shvate važnost STEM edukacije, a djeca su upravo nakon ovih radionica i svojim roditeljima dokazala da imaju interes prema oblastima nauke i tehnike.
Po pitanju obrazovanja, na cjelokupnu sliku utiče problem nacionalne grupe predmeta koji UN ne može riješiti, nego ga moraju riješiti vlasti i građani.
Ljetnja škola u Srebrenici bila je inkluzivna, za svako dijete uključujući i djecu iz marginaliziranih i socijalno ugroženih porodica koja rijetko imaju ovakvu priliku, koliko je bitno da ovakvi sadržaji budu dostupni svoj djeci?
Ne možemo reći da smo prvi sa ovakvom vrstom edukacije za djecu, ali smo prvi to ponudili besplatno, što je otvorilo mogućnost svima. Na taj način smo stvorili priliku za djecu iz ruralnih sredina i ugroženih porodica, djece povratnika, nezaposlenih roditelja, koji inače imaju puno manje prilike da mogu platiti. Nismo željeli povećati jaz između djece roditelja koji mogu priuštiti svojoj djeci ovakve aktivnosti i onih koji to nisu u mogućnosti. Na samom početku planiranja smo uključili centre za socijalni rad, kako bi preporučili porodicama svojih korisnika da upišu djecu na ovu ljetnu školu. Jedan od važnih aspekata ove škole jeste povećanje interesa za tehničke nauke i zanimanja, odnosno STEM, a drugi važan aspekt je socijalni i inkluzivni. Znači, da pružimo jednako mogućnosti i djeci kojima roditelji kod kuće ne pričaju o nauci, tehnologiji, da dobiju pristup i da se druže sa drugom djecom. Bilo nam je bitno i da omogućimo druženje među djecom koja dolaze iz različitih krajeva u našoj regiji koja inače ne bi imala mnogo prilike da upoznaju i druže se sa svojim vršnjacima.
Djeca su pohađala četiri kursa: robotiku, modeliranje od žice, obradu drveta i origami-kirigami, od koga su imali priliku da uče ove vještine?
Odabrali smo predavače koji su već bili dio obrazovnog sistema, znači nastavnici osnovnih i srednjih škola i jedan predstavnik privatnog sektora. Na osnovu poziva i intervjua odabrali smo najbolje kandidate koji su prošli edukaciju u Bursi u Turskoj. Tamo su proveli pet dana na kursu koji je obuvatio i teoretski i praktičan dio; imali su priliku vidjeti kako tamo funkcionišu ove ljetne škole i kakva je interakcija između instruktora i djece. Čak su imali priliku raditi i sa djecom i dati određene prijedloge kako poboljšati neke stvari. Vrlo nam je zanimljivo primijetiti kako su se neke stvari ovdje odvijale malo drugačije nego u Bursi. Sve smo na svojim iskustvima prilagođavali prilikama ovdje, na primjer neke zadatke u origamiju su djeca ovdje savladavala brže nego u Bursi, pa su instruktori morali smišljati nove zadatke koji im nisu bili dio originalnog plana iz Burse.
Za radionice je donirana i posebna oprema. O kakvoj se opremi radi i hoće li tokom godine biti prilike da djeca koriste tu opremu, u nastavi ili na drugim radionicama?
Za svaki kurs Ljetne škole dobili smo opremu kao poklon naših partnera iz Turske, osim za robotiku koji smo kupili mi. Dobili smo pile, bušilice, mini tokarske mašine koje je proizveo sam BUTGEM prilagođene za rad sa djecom. Sve to ostaje u prostorijama Pravnog fakulteta u Srebrenici a sljedeći put ćemo vjerovatno imati priliku organizovati slične radionice tokom zimskog raspusta. Nadamo se i da ćemo identifikovati partnere koji će omogućiti da se ova aktivnost proširi na susjedne opštine, da se educiraju novi instruktori. Ovo je bio prvi put i vjerujemo da će djeca svojim vršnjacima prenijeti pozitivna iskustva i proširiti interes djece za slične aktivnosti u narednim raspustima.
UNDP je sa svojim uredom prisutan u Srebrenici, radi se i na zajedničkim projektima sa drugim UN agencijama među kojima je i UNICEF, kakvo je generalno stanje u toj općini kad su u pitanju edukacija, zaposlenje, socijalna inkluzija i drugi segmenti te koliko aktivnosti poput ove ljetnje škole ili “Projekta razvoja i saradnje regije Birač” koji finansira Vlada Kraljevine Holandije, a provode agencije Ujedinjenih nacija UNDP, UNICEF i UNHCR mogu doprinijeti i doprinose?
Ako gledamo stanje u Regiji Birač (pet opština: Srebrenica, Bratunac, Milići, Vlasenica i Zvornik), stanje zaposlenosti se svake godine poboljšava. Trend povećanja traje od 2013 do danas i rast zaposlenosti je brži od prosjeka u Bosni i Hercegovini, što znači da ova regija kreira više radnih mjesta nego prosjek u BiH. Iako je to pozitivno, drugi indikatori govore da je ova regija među manje razvijenim i treba višu stopu razvoja da bi se dostigao nivo BiH. Naravno mi imamo problem socijalne inkluzije gdje još treba raditi programe ekonomskog osnaživanja za ugrožene porodice, kako kroz ruralne razvojne programe, tako i kroz posebno ciljane aktivnosti specifično namijenjene ugroženim grupama.
Po pitanju obrazovanja, na cjelokupnu sliku utiče problem nacionalne grupe predmeta koji UN ne može riješiti, nego ga moraju riješiti vlasti i građani. Naravno, s druge strane imamo i slab interes za tehničke škole i predmete što dugoročno može biti problem. Investitori koji dolaze u neku regiju posebno se interesuju za radnu snagu koju imaju na raspolaganju.
Napredak je postignut na polju infrastrukture – možemo reći da su putevi, vodovod, pristup elektrodistribuciji, i pored nekih manjih problema, puno bolji nego prije.
Do kraja augusta ćemo završiti prvu fazu Projekta razvoja saradnje u Regiji Birač koji je započeo u septembru 2013 uz finansiranje Kraljevine Holandije. Naredna faza projekta, u kojoj će i dalje sarađivati UNDP i UNICEF će trajati do kraja 2017 godine. Fokus će biti na izgradnji lokalnih kapaciteta kako bi mogli preuzeti odgovornost za vođenje razvoja regije. To će biti i finalna faza angažmana UN-a u ovom obliku u ovoj regiji, u kojoj ćemo sarađivati sa opštinama, kao i sa Lokalnim akcionim grupama koji povezuje javni i privatni sektor i civilno društvo. Budući da je uz ruralni razvoj ovo jedna od prioritetnih oblasti i za Evropsku uniju, nastavićemo raditi na razvoju njihovih kapaciteta. Aktivnosti će uključiti i poslovno savjetovanje i razvoj biznisa za mala i srednja preduzeća, kao i poljoprivredni razvoj. Namjera nam je i da pomognemo lokalnim partnerima da poboljšaju pristup finansijama.
Preko UNDP-a će biti realiziran i projekat izgradnje novog vrtića u Srebrenici, u kojoj je fazi projekat i kada bi djeca Srebrenice mogla dobiti novi vrtić?
U pripremi je tehnička specifikacija, ovo je prva aktivnost koja će biti finansirana iz granta Republike Srbije. Projekat je planiran za kapacitet od 190 djece, građen po najmodernijim standardima i propisima, a opština i obdanište su aktivno uključeni u sve pripreme. Nadamo se da će tender biti objavljen do kraja septembra, a da će radovi biti završeni do kraja juna naredne godine.
You must be logged in to post a comment Login