Aleksandra Matić osvojila prvo mjesto literarnog konkursa u Tivtu

Prvo mjesto na regionalnom pjesničkom konkursu „Tivat 2018 – Napiši jednu ljubavnu“ osvojila je Aleksandra Matić iz Bratunca.

Aleksandra je osvojila novčanu nagradu i objavu pjesme „Napiši jednu ljubavnu“ u zajedničkoj zbirci pjesama 30 autora, od 178 koliko je poslato na konkurs. Zbirka će biti objavljena u decembru ove godine, a prihod od prodaje zbirke ide za liječenje Sava Rilija iz Tivta.

Aleksandra Matić iz Bratunca zaposlena je u Rudniku olova i cinka Sase, kod Srebrenice, gdje je i nastala nagrađena pjesma, ali i mnoge druge pjesme i eseji.

„Danas sam vidjela rezultate i rasplakala se usred srebreničkih brda u kojima sam i pisala Aninu ljubavnu misleći na sve galebove i sva krila koja su me dotakla u životu. Neizmjerno ste me usrećili, ne zato što je moja pjesma pobijedila, nego zato što ste, izabravši baš nju, pružili šansu nekim malim ljudima sa velikim srcem da pošalju jednu drugačiju priču iz Bratunca koja je zaslužila da iz sebe ponovo počne slati ljubav. Postoje ljudi koji bi bar pjesmom pokušali mijenjati svijet na dobro, i ja sam samo to pokušala biti. Cijenim vaš humanitarni rad, i to me je ganulo najviše i želim svim srcem da naš galeb Savo Rili ponovo dobije krila. Da mogu nekog ljubavlju da izliječim, izliječila bih njega“, napisala je Aleksandra žiriju pomenutog konkursa.

„Nagrada mi je dala krila da budem još bolji čovjek“, rekla je Aleksandra.

Aleksandra je do sada više puta nagrađivana i to posebna nagrada u Višegradu „Znakovi pored puta 2018“ za pjesmu „Dječakov most“, posebno pohvaljena pjesma Književnog kluba „Vihor“ Derventa 2018. za pjesmu „Ukrinski vilenjaci“ koja je pohvaljena i uvrštena u zbornik pjesma „Na putu svile“, Književni klub „Mika Antić“ iz Inđije na konkursu „Garavi sokak“ i druge nagrade i priznanja.

U nastavku pročitajte nagrađenu pjesmu.

Napiši Jednu Ljubavnu

Čime da napišem ljubavnu…

Perom iz krila galeba koji je davno preletio borove Perasta

Da ispod neke Sjeverne Vjetrenjače

svije gnijezdo

Dok meni smola lijepi isplakane oči

proklete na nesne

Tužne su takve pjesme

Tiho i s’ predumišljajem kao iglice bodu kožu

Prepune odlazaka od kojih trnu rime

Spuštenog pogleda sakrivam lice

I ne znam kom su sazvježđu dali tvoje ime

Tijesne mi ljubavi postale ulice

Svi mi zadaju temu

Za rub mjeseca kačim dušu svake ponoći

Pišem o ljubavi priučene riječi

I sve ih dugujem tebi poput nara raspuknute

Bajam da preživim nedostajanje

Kad mi pod ovim krovom više nema pomoći

I pišem pjesmu ljubavnu

Šaljem je s’ pečatom sedam mora

U njoj se zovem Ana i najljepše te molim

Prevari život, otključaj kavez

Otvori vrata na drugu stranu

 I nemoj nikad sve što se mora

Ko još na kiši ostaje sam

Ne odlazi ljubavi s’ kolodvora

Tamo je zima

I poslije ove stanice ostaće prazne stranice

Pa neću imati s’ kim knjigu zagrljaja pisati

 I ne pišem ja uopšte već tebe učim disati

Krilom se tvojim pokrivam

Dušu razotkrivam

I molim te, kao sve na svijetu

Nemoj više odlaziti

Divno Moje Pero U Letu…

You must be logged in to post a comment Login